Odluka Tužilaštva BiH o govoru mržnje: Analiza i posljedice
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine donijelo je 12. decembra 2022. godine odluku koja je izazvala veliku pažnju i brojne reakcije na društvenim mrežama. Ova odluka se odnosi na nesprovođenje istrage po krivičnoj prijavi koja je podnesena zbog javnog govora mržnje, prijetnji i poticanja na nasilje na nacionalnoj osnovi. Ovaj slučaj ne predstavlja samo pravnu dilemu, već otvara važna pitanja o granicama slobode govora, pravnom okviru u kojem se takvi slučajevi tretiraju, ali i o etici društvenih mreža kao platformi za izražavanje.
Prema obrazloženju Tužilaštva, prijavljeni sadržaj, koji je bio objavljen na popularnoj društvenoj mreži Instagram, nije ispunjavao zakonske kriterije potrebne za proglašavanje krivičnim djelom prema važećem Krivičnom zakonu BiH. Na čelu Tužilaštva BiH tada je bio glavni tužilac Milanko Kajganić, koji je izjavio da komentari nisu predstavljali javno izazivanje mržnje, niti su bili dovoljno ozbiljni da bi opravdali krivično gonjenje. Ova odluka je izazvala burne reakcije građana, stručnjaka i aktivista, koji su se zapitali kako se mogu definirati takva krivična djela u savremenom društvu i gdje se povlači granica između slobode govora i govora mržnje.
Izvori i kontekst prijave
Prijava koja je podnesena Tužilaštvu odnosila se na komentar korisnika jednog Instagram profila ispod objave o incidentu u Zvorniku, koji je bio vezan za obilježavanje i simboliku „Cvijeta Srebrenice“. Prema navodima iz prijave, u spornom komentaru korišteni su uvredljivi izrazi na nacionalnoj osnovi, uz pominjanje četničkih simbola i direktne prijetnje upućene drugoj osobi. Osoba koja je podnijela prijavu dostavila je screenshot komentara, napominjući da je sadržaj ubrzo nakon toga uklonjen sa platforme. Ovaj incident nije samo pravni slučaj; on ukazuje na dublje moralne i društvene probleme koji se tiču percepcije i razumijevanja povijesti, identiteta i međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini.
Osoba koja je prijavila komentar zatražila je anonimnost, bojeći se potencijalnih posljedica. Ovaj aspekt ukazuje na širi problem u društvu, gdje se ljudi često boje prijaviti slučajeve govora mržnje i prijetnji iz straha od reperkusija. Ovaj strah može imati demobilizirajući učinak na pojedince koji bi se mogli suprotstaviti nasilju i mržnji u društvenim mrežama, što dodatno komplikuje situaciju. Mnogi se pitaju koliko je ljudi zapravo spremno da se suprotstavi mržnji kada su svjesni da bi se mogli suočiti s ozbiljnim posljedicama.
Reakcija i kritike na odluku
Nakon donošenja odluke, javnost je reagirala s ogorčenjem. Analitičari, aktivisti i mediji osudili su ovu odluku, smatrajući da ona stvara opasan presedan. Kritičari su naglasili da ovakvim tumačenjem zakona prijetnje i govor mržnje na internetu zapravo postaju bezazlena, ukoliko se sadržaj ukloni nakon prijave.
Ovaj pristup je nazvan „piši pa briši“, što može dovesti do daljnjeg širenja mržnje, jer se stvara osjećaj da postoji mogućnost izbjegavanja odgovornosti jednostavnim uklanjanjem spornog sadržaja. Ovakva logika može potaknuti pojedince na daljnje širenje netolerantnog mišljenja, jer se osjećaju zaštićenima od posledica svojih riječi.
Portal Raport je analizirao ovu situaciju u svojoj objavi pod naslovom „Dosje Kajganić: Anatomija Milankove pravde“, ističući da problem leži u selektivnoj primjeni zakona, a ne u samim zakonima. Ova situacija nije izolovani incident; slični obrasci primjene zakona ponavljaju se u drugim slučajevima vezanim za govor mržnje i veličanje ratnih zločina. Izvještaji o drugim slučajevima, poput onog gdje Tužilaštvo nije djelovalo povodom murala Ratka Mladića u Banjoj Luci, dodatno potvrđuju zabrinutost o pravu na pravdu i zaštitu od mržnje. Na taj način, ojačava se percepcija da institucije ne rade svoj posao, što može dovesti do gubitka povjerenja između građana i pravnog sistema.
Utjecaj na društvo i buduće posljedice
Ova odluka ponovo otvara važno pitanje o granicama slobode govora na društvenim mrežama. U svijetu gdje su online platforme postale glavna arena za komunikaciju, važno je odrediti jasne kriterije koji definiraju šta predstavlja javno poticanje mržnje.
Kritičari smatraju da ovakav pristup može imati dugoročno štetne posljedice po društvo, jer relativizuje prijetnje i normalizuje govor mržnje, posebno u delikatnom postkonfliktnom kontekstu kakav je Bosna i Hercegovina. U zemlji koja se i dalje bori s naslijeđem rata, ovakve odluke mogu dodatno podijeliti društvo i ojačati postojeće tenzije.
Kako bi se prevazišle ovakve situacije, važno je raditi na jačanju pravnog okvira i edukaciji građana o pravima i obavezama na internetu. Također, društvo mora prepoznati ozbiljnost govora mržnje i prijetnji te se kolektivno angažirati u borbi protiv ovih pojava. Samo kroz zajednički rad i svijest o važnosti zaštite ljudskih prava možemo osigurati sigurnije i pravednije društvo za sve. Edukacija i osvješćivanje o štetnosti mržnje su ključni za izgradnju otpornijeg društva koje će moći da se suprotstavi ekstremizmu i netoleranciji.
