Na nedavnom Ekonomski forumu na Jahorini, novi premijer Srbije Đuro Macut prvi put se javno oglasio u regionalnom kontekstu, pruživši uvid u pravce djelovanja njegove vlade kada je riječ o saradnji sa entitetima u Bosni i Hercegovini. Iako je novo lice na političkoj sceni Srbije, retorika koju je upotrijebio nije odudarala od dosadašnjeg diskursa koji se oslanja na naglašenu podršku Republici Srpskoj i stalne poruke o očuvanju mira i stabilnosti u regionu.
Tokom obraćanja na konferenciji za novinare, Macut je iznio prijedlog koji se odnosi na intenziviranje odnosa sa Vladom Republike Srpske. Najavio je da će predložiti premijeru RS-a Radovanu Viškoviću organizaciju zajedničke sjednice dviju vlada. Ideja je da se kroz takav format prate zaključci doneseni na “Svesrpskom saboru”, što govori o težnji da se politike Beograda i Banjaluke dodatno koordiniraju.
U fokusu Macutovog obraćanja našli su se i infrastrukturni projekti, koji prema njegovim riječima, predstavljaju stub buduće saradnje. Posebno je istaknuo važnost:
-
Auto-puteva i mostova koji bi bolje povezali Srbiju i RS,
-
Graničnih prelaza koji bi olakšali protok ljudi i roba,
-
Projekta hidroelektrane “Buk Bijela”, koji je već godinama predmet pažnje javnosti i ekologista,
-
Te inicijative za izgradnju aerodroma u Trebinju.
Premijer Srbije tvrdi da postoji snažna potreba za zajedničkim djelovanjem u ekonomiji, energetici i infrastrukturi, a sve s ciljem poboljšanja uslova života građana s obje strane Drine. U isto vrijeme, Macut je ponovio čvrstu podršku Srbiji Dejtonskom sporazumu, naglašavajući da Srbija poštuje teritorijalni integritet BiH, ali i da “srcem” podržava Republiku Srpsku kao njen entitet.
Zanimljivo je da novi premijer koristi formulacije koje su često korištene i u ranijim izjavama njegovih prethodnika, čime pokazuje kontinuitet politike Srbije prema RS-u. On tvrdi da Beograd teži najboljim mogućim odnosima sa svim zemljama u regionu, naglašavajući važnost dijaloga i saradnje kao sredstva rješavanja svih problema.
Ekonomski forum je, kako navodi Macut, iskorišten i kao platforma za razgovor o budućim modelima razvoja i boljeg uvezivanja ekonomskih politika Srbije i RS. Dodaje da su izazovna vremena poput današnjih idealna prilika za razmjenu iskustava, kako bi se unaprijedile ekonomske performanse obje strane.
Poseban akcenat stavljen je na potrebu za “razumnim” pristupom u vremenu globalnih ekonomskih i političkih kriza. Macut vjeruje da će zajednički projekti poslužiti kao pokretač privrednog rasta, te da će pozitivno uticati na sve građane koji žive u regionu.
Na centralnom panelu “Jahorina ekonomskog foruma”, premijer Macut je učestvovao zajedno s Miloradom Dodikom, liderom RS-a. Panel pod nazivom “Plan rasta – razgovor sa liderima” bio je prilika da se predstavi zajednička vizija razvoja u okviru regionalnih i bilateralnih odnosa.
Uprkos formalno pomirljivom tonu, Macutove izjave ostavljaju prostor za zabrinutost kod dijela javnosti, s obzirom na političku konotaciju “svesrpskog sabora”, koji mnogi tumače kao pokušaj homogenizacije političkog i kulturnog prostora Srba u regionu. U kontekstu složenih odnosa unutar BiH, ovakve izjave mogu izazvati dodatne tenzije među narodima koji i dalje tragaju za stabilnim suživotom.
Zaključno, iako Đuro Macut pokušava predstaviti novu fazu saradnje između Srbije i RS-a kroz infrastrukturne projekte i zajedničke forume, stil i sadržaj njegove komunikacije pokazuju da se vanjska i regionalna politika Srbije ne razlikuje znatno od one koju je vodila prethodna vlada. Čak i uz novi politički kadar, ostaje jasno da strateški ciljevi ostaju isti, a odnosi sa Republikom Srpskom ostaju prioritet srbijanske politike. Vrijeme će pokazati hoće li se takva saradnja temeljiti na iskrenom razvoju ili će, kao i mnogo puta do sada, služiti za produbljivanje političkih rovova unutar BiH.
U svjetlu svega iznesenog, ostaje da se vidi da li će najavljene inicijative imati konkretan učinak na svakodnevni život građana, ili će, kao i mnoge prethodne, ostati tek deklarativne poruke bez stvarne realizacije. Ukoliko zajednički infrastrukturni i razvojni projekti zaista budu sprovedeni na transparentan i inkluzivan način, to bi moglo značajno doprinijeti regionalnom povezivanju i ekonomskom napretku. Međutim, sve dok iza poruka o saradnji stoje politički interesi koji često imaju dugoročne strateške ciljeve vezane za unutrašnje prilike u BiH, skeptičnost među dijelom javnosti i međunarodne zajednice teško će biti prevaziđena. Jasno je da će budući odnosi Beograda i Banjaluke biti pod budnim okom, kako domaće tako i regionalne politike.
