U javnosti su se pojavile dramatične informacije iz Katara, prema kojima je u izraelskom preciznom napadu navodno ubijen Khalil al-Hayya, politički vođa Hamasa, zajedno s nekoliko drugih visokopozicioniranih članova organizacije. Ovaj događaj, ukoliko bude potvrđen, mogao bi imati dalekosežne posljedice po razvoj sukoba u Gazi i šire na Bliskom istoku.
Prema prvim izvještajima, napad se dogodio u glavnom gradu Katara, Dohi, gdje su se okupili najviši predstavnici Hamasa kako bi razmotrili američki prijedlog za prekid vatre u Gazi. Umjesto konstruktivnih razgovora, sastanak je prerastao u tragediju. Naime, izraelske snage su, koristeći saradnju sa sigurnosnom agencijom Shin Bet, organizovale zračni udar na lokaciju gdje se održavao sastanak.
Prema dostupnim informacijama, izraelska vojska je potvrdila da je napad izveden bombama. Naglasili su da je cilj bio neutralizacija ključnog vodstva Hamasa, te da se radi o osobama koje već dugi niz godina imaju vodeću ulogu u operacijama ove organizacije. Izraelski zvaničnici ističu da će nastaviti sa sličnim akcijama sve dok se, kako kažu, “teroristička organizacija Hamas ne porazi u potpunosti”.
Ono što ovaj napad čini posebno značajnim jeste njegov tajming. Nekoliko dana ranije, izraelski vojni zapovjednik Eyal Zamir otvoreno je zaprijetio atentatima na rukovodstvo Hamasa koje se nalazi u inozemstvu. Samo nekoliko sati prije napada, izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Saar izjavio je da je Izrael prihvatio američki plan o prekidu vatre u Gazi. Upravo ova kontradikcija – prihvatanje prijedloga o miru, a istovremeno izvođenje atentata – izaziva brojne polemike o stvarnim namjerama izraelskih vlasti.
U ovom kontekstu vrijedi naglasiti nekoliko ključnih tačaka:
-
Meta napada bio je sami politički vrh Hamasa, što ukazuje na precizno obavještajno djelovanje.
-
Mjesto događaja – Doha – dodatno komplikuje situaciju, jer je riječ o glavnom gradu Katara, države koja ima važnu ulogu u pregovorima oko sukoba u Gazi.
-
Tajming napada jasno ukazuje da su diplomatski procesi paralelno praćeni vojnim operacijama, što baca sumnju na iskrenost mirovnih inicijativa.
-
Poruka Izraela nakon napada jeste da neće odustati od vojne opcije, bez obzira na međunarodne posredničke napore.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da bi ovakvi potezi mogli ozbiljno destabilizirati regionalne odnose. Katar je dugo godina posredovao u razgovorima između različitih strana, a sada bi se mogao naći u nezgodnoj poziciji – kao država na čijoj teritoriji je izveden napad protiv jedne od strana u sukobu.
Mediji ističu da se napad desio upravo u trenutku kada je postojala nada da će pregovori posredovani od strane SAD-a donijeti makar privremeni predah u Gazi. Međutim, ovakav razvoj događaja mogao bi dovesti do još većeg zaoštravanja sukoba, jer Hamas, ukoliko su informacije tačne, gubi dio svog političkog vrha, što će neminovno uticati na njihov pristup pregovorima i eventualnim kompromisima.
Iz izraelske perspektive, ovaj čin se predstavlja kao legitiman udar na terorističku infrastrukturu. Međutim, iz ugla međunarodne zajednice, otvara se niz pitanja o kršenju suvereniteta Katara, ali i o tome koliko je realno očekivati nastavak mirovnog procesa u trenutku kada se pregovarači uklanjaju vojnim putem.
Treba naglasiti da još uvijek nema zvaničnih potvrda svih detalja o broju stradalih, niti potpunih informacija o tome ko je sve bio na sastanku u Dohi. Ono što je jasno jeste da se radi o akciji koja je pomno planirana i koja ima potencijal da značajno izmijeni dinamiku na terenu.
U zaključku, napad u Dohi u kojem je navodno ubijen Khalil al-Hayya, zajedno sa još nekoliko visokih zvaničnika Hamasa, pokazuje koliko su krhki pokušaji mirovnih pregovora na Bliskom istoku. Dok jedna strana najavljuje prihvatanje američkog prijedloga za prekid vatre, druga istovremeno realizuje vojne operacije s ciljem eliminacije ključnih lidera. Ovakav splet okolnosti dovodi do sumnje u mogućnost iskrenog i održivog mira. Ujedno, ovo otvara i novo pitanje – hoće li ovakvi potezi samo produžiti rat ili će ih međunarodna zajednica iskoristiti kao povod za odlučniji pritisak na obje strane da se sukob konačno okonča?
Autor teksta Vijesti.ba
