Situacija na južnim granicama Balkana postaje sve ozbiljnija zbog naglog porasta broja migranata koji pristižu na grčke otoke. Grčka vlada donijela je važnu odluku o raspoređivanju svojih mornaričkih snaga u cilju reagovanja na novu i zabrinjavajuću migracionu rutu koja je uspostavljena s istočne obale Libije prema ostrvu Kreta. Ova odluka uslijedila je kao odgovor na intenziviranje aktivnosti krijumčarskih mreža koje koriste morski put kako bi nelegalno prevozile migrante na teritorij Evropske unije.
Uvod u ovaj problem daje jasan pregled trenutnog stanja: u prvoj polovini ove godine na ostrvima Kreta i Gavdos zabilježeno je čak 7.300 dolazaka migranata, što predstavlja dramatičan skok od 174 % u poređenju sa istim periodom prošle godine. Ova brojka ilustruje koliko je trend dolazaka rapidno porastao, stvarajući ozbiljan pritisak na lokalne kapacitete i infrastrukturu za prihvat izbjeglica i migranata.
Lokalne vlasti na Kretu posebno su pogođene jer se suočavaju s velikim problemom nedostatka smještajnih kapaciteta. Situacija postaje još teža jer se na jednom brodu često nalazi veliki broj ljudi, što dodatno otežava organizaciju prihvata i pružanje osnovnih usluga. Eleni Zervoudaki, zamjenica gradonačelnika grada Chania na Kretu, istakla je zabrinjavajuće činjenice:
-
Od 5. juna smješteno je 1.074 migranata,
-
Broj dolazaka i dalje kontinuirano raste,
-
Na pojedinim brodovima bilo je i do 352 osobe po plovilu.
Ovakvi podaci jasno pokazuju koliko je situacija van kontrole i koliko je neophodno hitno djelovanje.
U širem kontekstu, ovaj nagli porast migracija preko mora predstavlja dodatni izazov za Grčku, ali i za cijelu Evropsku uniju, jer je jug Balkana tradicionalno kritična tačka za priliv migranata koji pokušavaju doći do Evrope. Dosadašnje mjere, koje su se najviše oslanjale na granične kontrole i prihvatne centre, sada se suočavaju sa novim problemom u vidu novog plovnog pravca koji krijumčarske mreže koriste da zaobiđu postojeće barijere.
Odluka o slanju mornaričkih snaga ima za cilj ne samo da poveća kapacitete za nadzor i kontrolu morskih ruta, već i da umanji opasnosti po živote migranata koji često putuju u izrazito nehigijenskim i nesigurnim uslovima. U isto vrijeme, ovo predstavlja signal međunarodnoj zajednici o rastućem problemu na jugu Balkana, koji može imati široke posljedice po regionalnu stabilnost i sigurnost.
Bitno je naglasiti da povećan priliv migranata utiče na:
-
lokalnu ekonomiju i resurse,
-
socijalnu koheziju na otocima,
-
političke odnose između zemalja u regionu, ali i sa Evropskom unijom,
-
napore za uspostavljanje dugoročnih rješenja u oblasti migracija.
S obzirom na sve navedeno, jasno je da Grčka ulazi u jednu novu fazu izazova vezanih za migracije, u kojoj će morati kombinovati vojne, diplomatske i humanitarne mjere kako bi efikasno odgovorila na ove promjene. Očekuje se da će, pored pojačane pomorske prisutnosti, biti potrebna i dodatna podrška od strane EU, ali i drugih međunarodnih aktera.
Zaključno, ovaj rast migracionih tokova ka grčkim ostrvima predstavlja ozbiljnu test situaciju za državu i region, koja zahtijeva koordiniran i sveobuhvatan pristup. Nedostatak kapaciteta za prihvat, intenzivne krijumčarske aktivnosti i promjene u migracionim rutama samo dodatno naglašavaju koliko je neophodno brzo i efikasno djelovanje kako bi se spriječile humanitarne krize i očuvala sigurnost i stabilnost južnog Balkana. Grčka mornarica, kao ključni element u ovom odgovoru, ima značajnu ulogu u zaštiti granica i sprječavanju ilegalnih prelazaka preko mora, dok istovremeno mora voditi računa o humanom tretmanu migranata koji traže sigurnost.
Osim neposrednih operativnih izazova na moru, ova situacija otvara i važna pitanja o dugoročnim politikama migracija u regionu i šire. Porast migracija ka južnim grčkim otocima signalizira da postojeći sistemi za upravljanje migracijama i azilom nisu adekvatni da se nose sa novim trendovima i pritiscima. Potrebno je hitno unaprijediti saradnju između država Balkana, Evropske unije i međunarodnih organizacija kako bi se izgradili efikasniji mehanizmi za sprečavanje krijumčarenja ljudi, ali i za osiguranje dostojanstvenih uslova za one koji traže azil. Takođe, od ključnog značaja je da se paralelno rade na rešavanju uzroka migracija u zemljama porijekla, posebno u Libiji i drugim dijelovima sjeverne Afrike, gde sukobi i ekonomska nestabilnost i dalje prisiljavaju ljude da kreću na opasna putovanja. Bez koordinisanih i sveobuhvatnih mera koje obuhvataju sigurnosne, diplomatske i razvojne aspekte, rizik od daljeg pogoršanja situacije biće vrlo visok. Ova nova faza migracione krize na Balkanu jasno pokazuje koliko je pitanje migracija i granica složeno i višedimenzionalno, te koliko je neophodno da se regionalni i međunarodni akteri angažuju na stabilizaciji i pronalaženju održivih rešenja koja će dugoročno osigurati mir i sigurnost u ovom osjetljivom dijelu Evrope.
