Kontroverze Oko Lobističkog Ugovora: Konaković Pod Lupa Javnosti
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Elmedin Konaković, ponovo se našao na meti kritika nakon nedavne konferencije za medije na kojoj je predstavio informacije o lobističkom ugovoru između vlasti Republike Srpske i kanadske konsultantske kuće „Dickens & Madson“. Ovaj događaj izazvao je brojne reakcije među analitičarima i medijima, koji ističu da su mnoge od navedenih informacija već ranije objavljene. Kontroverza koja se pojavila oko ovog slučaja dodatno je potaknula rasprave o ulozi lobiranja u savremenoj politici, posebno u kontekstu Bosne i Hercegovine, gdje su političke str strasti često uzburkane.
Kao dio svoje prezentacije, Konaković je optužio bivšeg predsjednika RS-a, Milorada Dodika, da je sklopio ugovor vrijedan četiri miliona dolara s lobističkom firmom u septembru prošle godine, s ciljem promoviranja svojih političkih interesa u SAD-u. Prema njegovim riječima, ugovor uključuje i organizaciju sastanaka Dodika s visokim zvaničnicima, uključujući i predsjednika Donalda Trumpa. Ovaj potez izazvao je sumnju, posebno s obzirom na to da su slične tvrdnje već bile iznesene u medijskim analizama prethodnih mjeseci. Ovakvo lobiranje, ukoliko se pokaže kao lažno ili manipulativno, može dodatno pogoršati sliku o Bosni i Hercegovini na međunarodnoj sceni.
Na konferenciji održanoj u Sarajevu, Konaković je naglasio da su u dokumentima precizno navedeni ciljevi lobiranja, te da je veći dio ugovora već realizovan. Osim toga, istakao je da je do sada isplaćeno tri miliona dolara, dok preostaje uplata od jednog miliona. Ovaj podatak otvara nova pitanja o transparentnosti i korisnosti takvih ugovora, posebno imajući u vidu opasnosti od potencijalnog uticaja stranih lobista na unutrašnju politiku BiH. Mnogi analitičari upozoravaju da ovakvi ugovori mogu postati alat za političke manipulacije, gdje su interesi građana stavljeni u drugi plan.
Jedna od ključnih figura u firmi „Dickens & Madson“ je Ari Ben-Menashe, koji je poznat kao kontroverzni lobista s izraelskim korijenima. Njegova reputacija, kao nekoga tko je navodno bio povezan s izraelskim obavještajnim strukturama, dodatno komplikuje situaciju i stvara sumnje o etičnosti ovakvog lobiranja. Pojedinci poput Ben-Menashea često predstavljaju izazov za državne strukture, posebno u zemljama kao što je Bosna i Hercegovina, gdje je povjerenje u institucije već na niskom nivou. Naime, u javnosti se postavlja pitanje koliko su ovakvi ugovori u skladu s interesima građana BiH, a koliko služe isključivo ličnim političkim ambicijama pojedinaca.
Portal Fokus je, još prije skoro dva mjeseca, objavio ključne informacije o ovom ugovoru, uključujući iznose i identitet lobističke kuće, što dodatno stavlja u pitanje Konakovićevo „razotkrivanje“ i legitimitet njegovog nastupa na konferenciji. Kritičari smatraju da je ovakvo ponavljanje starih informacija više politička predstava nego novo otkriće, naglašavajući da je Konaković trebao predočiti nove i relevantne dokaze, umjesto ponavljanja onoga što je već poznato javnosti. U tom smislu, njegovo djelovanje može se posmatrati kao pokušaj skretanja pažnje s vlastitih neuspjeha i problema s kojima se suočava Ministarstvo vanjskih poslova.
Ova situacija nije izolovana. U prošlosti, Konaković je već bio kritikovan zbog sličnih pristupa, uključujući konferenciju iz 2023. godine kada je iznio informacije o sumnjivom poslovanju Autocesta Federacije BiH, koje su već bile predmet medijskog izvještavanja. Ovakve ponovljene prezentacije stvara sumnju u njegovu sposobnost da efikasno rješava važne teme vanjske politike i lobiranja, te postavlja pitanje koliko su njegovi postupci zaista u službi građana BiH. Također, postavlja se pitanje da li je njegova strategija zapravo zasnovana na principu „obavijesti i zaboravi“, što dodatno umanjuje kredibilitet njegovog ministarstva.
U svjetlu ovih događaja, postavlja se pitanje kako će se situacija dalje razvijati, te kako će građani i političke stranke reagovati na Konakovićeve navode. Mnogi se pitaju da li će se ova tema staviti u fokus daljnjih političkih rasprava ili će brzo biti zaboravljena, kao i mnoge druge kontroverze u bh. politici. Dodatno, može se očekivati da će međunarodna zajednica, posebno države koje imaju interes u stabilnosti Balkana, pratiti razvoj ove situacije. Bit će važno pratiti daljnje korake, mišljenja stručnjaka, ali i reakcije međunarodne zajednice na ovu situaciju, s obzirom na to da lobiranje može imati dalekosežne posljedice na unutrašnje i vanjske odnose zemlje.
