Obilježavanje 11. jula u Srebrenici, posebno u Potočarima, uz godišnje ponavljanje ceremonija u znak sjećanja na žrtve genocida, s aspekta šerijatskog prava smatra se novotarijom. Takva praksa se smatra oponašanjem nemuslimana, što je u islamu strogo zabranjeno. Dakle, prema šerijatskim propisima, nije dozvoljeno učestvovati u organizaciji, niti prisustvovati ovakvim događajima.
U islamu nije propisano da se određeni dan ili dani u godini obilježavaju kao vjerski praznici u spomen na žrtve zločina ili stradanja. Takva praksa nije u skladu s čistim islamom, kakav je donio Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Da je ovakva praksa dio islama, prvi bi je prakticirao sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u sjećanje na šehide Bitke na Uhudu, ali i druge slične situacije. Međutim, on to nije činio, niti su to činili ashabi, niti prva generacija muslimana (selef). To nam jasno pokazuje da takvi običaji nisu bili dio islamske tradicije.
Islam strogo zabranjuje uvođenje novih praksi u vjerske obrede, posebno one vezane za umrle osobe. Ova zabrana se temelji na hadisu kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje, to se odbacuje.” Ova izjava jasno ukazuje da je svaka novotarija neprihvatljiva u vjeri. Također, hadis prenesen od Džabira, radijallahu anhu, dodatno potvrđuje ovu zabranu: “Svaka novotarija je dalalet (zabluda).”
Obilježavanje dana genocida na način kako to čine nemuslimani, sa raznim ceremonijama, podizanjem spomenika, i proglašavanjem dana žalosti, smatra se zabranjenim oponašanjem kjafira (nevjernika). Islam nas uči da se razlikujemo od njih u vjerskim praksama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava na opasnost oponašanja drugih naroda riječima: “Ko oponaša neki narod, on je od njih.” Ovaj hadis jasno ukazuje na ozbiljnost oponašanja nemuslimana u njihovim običajima.
Jedan od novijih aspekata ovih ceremonija je prisustvo sufija i njihovo izvođenje zikrova noć prije Dana žalosti, što je još jedna novotarija koja se uvodi u islam. To je dio šireg trenda dodavanja novih i neispravnih praksi u islamske obrede.
Pored toga, marš mira, koji se također održava svake godine, predstavlja još jedan oblik devijacije od čistog islama. Ovaj marš, iako možda sa dobrim namjerama, ne odražava pravu islamsku praksu i, sa šerijatskog aspekta, ne nosi nikakvu vrijednost. Čak i sa racionalnog stanovišta, marš mira nema smisla jer je teško zamisliti da žrtve pozivaju na mir, dok su pretrpjele takve strašne zločine. Ovaj marš je postao popularan među muslimanima, ali mnogi učesnici ne razumiju pravi razlog svog učešća, već se pridružuju samo zato što to radi većina.
Dva najčešća opravdanja za učešće u ovim događajima su prisustvo međunarodne zajednice i učestvovanje Islamske zajednice (IZ). Međutim, treba naglasiti da je međunarodna zajednica, uključujući evropske zemlje, direktno odgovorna za dopuštanje genocida u Srebrenici. Njihova podrška u obilježavanju 11. jula je licemjerna, jer su oni sami omogućili da se genocid dogodi.
Što se tiče Islamske zajednice, njeno učestvovanje u ovim događajima nije dokaz da su ovi običaji ispravni prema šerijatu. Naprotiv, IZ je poznata po uvođenju drugih novotarija, kao što su Ajvatovica, mevludi, i druge prakse koje nisu u skladu s čistim islamom.
U zaključku, parole poput “da se pamti, da se ne zaboravi” neće spriječiti ponavljanje zločina u budućnosti. Prava zaštita leži u povratku izvornom islamu i spremnosti na odbranu, a ne u oponašanju običaja nemuslimana. Ako želimo istinski zaštititi naš narod, trebamo se držati Kur’ana i sunneta, a ne slijediti novotarije i običaje koji nisu u skladu s našom vjerom.
