Njih nikada ne zaboravi!
Nemoj biti od onih koji imaju vremena za svakog osim za svoje roditelje!
-Dopisivaš se sa prijateljem, ili se čujete redovno, a ne sjetiš se zovnut svoje roditelje!
-Imaš vremena za kahvu sa ovim ili onim, a za njih vremena nemaš!
-Oni su bili uz tebe, kada niko nije, i biti će kada te svi ostave!
Dž.G.
U životu često zaboravimo na one koji su nam najvažniji, a to su naši roditelji. Dok jurimo svakodnevnim obavezama, posvećeni prijateljima i kolegama, zaboravljamo na one koji su nam dali sve što imamo. Naša pažnja odlazi na razgovore s prijateljima, poslovne dogovore, nebitne aktivnosti, a roditelji, koji su nas uvijek podržavali, ostaju u sjeni našeg užurbanog tempa života.
Mnogo puta, provodimo sate na telefonima, dopisujući se ili pričajući s poznanicima, ali ni jednom ne pomislimo nazvati roditelje. To su isti ti ljudi koji su nas držali za ruku dok smo učili prve korake i učili nas razlikovati dobro od lošeg. Sada, kada su oni možda usamljeniji i potreban im je samo jedan poziv, mi često nemamo vremena za njih. Kako je moguće da imamo vremena za prijatelja, ali ne i za roditelja koji su za nas žrtvovali sve?
Nadalje, često se događa da imamo dovoljno vremena za ispijanje kafe s poznanicima ili čak potpunim strancima, ali za roditelje ne možemo pronaći ni nekoliko minuta. Razmislimo koliko su puta oni odložili vlastite obaveze da bi nam pomogli u našim izazovima. Oni su ti koji su uvijek bili tu kada su svi drugi nestali. Njihova podrška je bila neupitna, bez obzira na sve. Dok su nas drugi možda osuđivali, roditelji su bili naši najveći saveznici, naši oslonci.
- Roditelji su:
- Prvi koji su vjerovali u nas, čak i kada mi nismo vjerovali u sebe.
- Oni koji su nas učili kako da ustanemo nakon pada.
- Ljudi koji su se borili za našu budućnost, često zaboravljajući na vlastite snove.
Ako ovo razumijemo, zašto onda zanemarujemo njihovu potrebu za pažnjom? Oni možda ne traže mnogo. Nekada je to samo poziv, topla riječ ili nekoliko minuta našeg vremena. Ali, za njih, te male geste znače cijeli svijet. Roditelji su poput svijeće koja gori za svoju djecu, dajući im svjetlost i toplinu, iako se sami polako troše.
Postoji ona poznata izreka: “Vrijeme ne možemo vratiti.” To vrijedi i za trenutke koje smo mogli posvetiti roditeljima. Jednog dana, kada njih više ne bude, žalit ćemo za svakim propuštenim trenutkom, za svakim pozivom koji nismo uputili, za svakim razgovorom koji smo mogli imati. Zato je važno sada, dok još imamo priliku, pokazati im koliko nam znače.
Na kraju, roditelji su jedini ljudi koji nas vole bezuslovno, čak i kada svi drugi okrenu leđa. Oni su bili uz nas kada su nas svi ostavili, i uvijek će biti tu dokle god mogu. Nemojmo dozvoliti da prođe previše vremena prije nego što im to uzvratimo. Nazovimo ih, odvojimo vrijeme za njih. Njihova sreća i osmijeh su neprocjenjivi, a njihov blagoslov je nešto što ništa na svijetu ne može zamijeniti.
