Ustavni sud Njemačke donio je odluku da je opća zabrana nošenja marame za učiteljice, nastavnice i profesorice u suprotnosti sa vjerskim slobodama koje su zagarantirane Ustavom. Ova odluka je donesena prije devet godina, ali se najviši njemački sud ponovo suočava s ovom politički i društveno osjetljivom temom. Naime, jedna porotnica (sutkinja-volonterka) koja nosi maramu podnijela je ustavnu tužbu. Ona je izabrana na ovu funkciju 2023. godine, ali joj je Viši sud u Hammu, pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija, zabranio obavljanje dužnosti zbog nošenja marame.
Prema pravilima, marama je zabranjena za porotnice u sudnici jer se smatra da nošenje vjerskih simbola krši načelo državne neutralnosti. Iako je porotnica oslobođena optužbi za nedolično ponašanje, sud je naveo sukob između ustavno zaštićenog vjerskog izražavanja i državnih principa neutralnosti kao razlog za zabranu.
Porotnica je tokom saslušanja tvrdila da nošenje marame nije izraz vjerskog stava ili svjetonazora, već njena vjerska dužnost. Također je istakla da bi njeno prisustvo kao porotnice koja nosi maramu odražavalo društvenu raznolikost i pluralizam, te bi povećalo prihvaćenost sudskih presuda.
Pravnica Sarah Lincoln iz nezavisnog Društva za slobode (GFF) podržava ovaj stav. Ona je za Deutsche Welle izjavila da porotnici kao volonterski suci predstavljaju cjelokupno društvo i ne nose odore, što ih razlikuje kao privatne osobe koje ne podliježu državnim zahtjevima neutralnosti. Lincoln tvrdi da isključivanje određenih grupa može narušiti povjerenje u pravosuđe, jer žene koje nose marame također čine dio njemačkog društva.
Lincoln je dalje naglasila da katolici rijetko imaju prepoznatljive vjerske oznake po izgledu, što znači da propisi o neutralnosti često pogađaju muslimanske žene i njihovu maramu. Međutim, ona je istakla da bi potpuno pokrivanje lica, kao što je burka, bilo nespojivo s obavljanjem dužnosti porotnice jer se komunikacija odvija i preko izraza lica.
Pitanje ustavne lojalnosti također je važno. Prema Lincoln, osobe koje sude drugima moraju dijeliti osnovne principe demokratije i temeljnih prava. Ukoliko postoje javne izjave koje dovode u sumnju ustavnu lojalnost volonterskih sudaca, oni mogu biti isključeni iz suđenja. To se odnosi na desničarske ekstremiste i islamiste.
Muslimanka koja je podnijela tužbu pred Ustavnim sudom smatra se posebno pogodnom za ovu dužnost. Ona je školovana nastavnica koja drži predavanja o vjerski motiviranom ekstremizmu, antisemitizmu i rasizmu. Nakon što je bila na roditeljskom dopustu do 2006. godine, njen povratak u učionicu bio je onemogućen zbog zabrane nošenja vjerskih obilježja u javnim školama u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Bez obzira na to, prijavljivala se na nekoliko škola, ali nije dobila posao. Nakon toga, završila je dodatnu obuku za porodičnu terapeutkinju.
Sada, 15 godina kasnije, ponovo se suočava s odbacivanjem zbog svoje vjere i vanjskog izgleda, ovaj put kao porotnica. Njena posljednja nada je Ustavni sud, koji će odlučiti o njenoj ustavnoj tužbi.
