U posljednjim dešavanjima na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, pažnju javnosti i međunarodne zajednice izazvao je dokument poznat kao non-paper, koji donosi niz prijedloga za sankcionisanje destabilizirajućih faktora unutar zemlje. Ovaj dokument, iako formalno neobavezujući, ima značajnu političku težinu jer dolazi iz redova ključnih zemalja Evropske unije – Njemačke i Francuske – koje pozivaju na odlučnije mjere protiv onih koji ugrožavaju ustavni poredak BiH.
U non-paperu se predlažu konkretni koraci protiv rukovodstva entiteta Republika Srpska, a naročito prema političarima poput Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića. Njihova politika, kako se ističe, predstavlja otvoreno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, a njihova saradnja s vanjskim akterima, poput Rusije, percipira se kao pokušaj narušavanja stabilnosti cijelog regiona.
Dokument naglašava potrebu za:
-
Hitnim uvođenjem sankcija protiv pojedinaca koji podrivaju ustavni poredak,
-
Suspenzijom finansijskih projekata u okviru Investicionog okvira za Zapadni Balkan,
-
Prekidom zvaničnih kontakata s pomenutim političkim liderima RS-a,
-
Podsticanjem zemalja članica EU da samostalno djeluju i uvedu mjere gdje god je to moguće.
Važan aspekt non-papera jeste i njegova ažurnost, te spremnost da odgovori na aktuelna dešavanja u zemlji. U tom smislu, postaje jasno da su najjače članice EU spremne preduzeti konkretne mjere kako bi očuvale mir i stabilnost u BiH, ali i poslale snažnu poruku svim akterima koji djeluju protivno evropskim vrijednostima.
Reakcije iz BiH i regije ne izostaju. Zlatko Lagumdžija, ambasador BiH pri UN-u, istakao je da je ovaj dokument konačno razbio iluzije razbijačima države – “nema više ‘puj pike’ politike, završeno je s tim”. Po njegovom mišljenju, međunarodna zajednica je konačno zauzela stav da se takvo djelovanje više ne može tolerisati bez posljedica.
Sličnog mišljenja je i Damir Arnaut, koji ističe da zemlje poput Njemačke i Austrije već pokazuju spremnost da djeluju samostalno, čak i u slučaju da konsenzus unutar EU izostane. On upozorava na opasnost od miješanja susjednih zemalja, posebno ukazujući na reakcije iz Srbije, gdje je zbog ovog dokumenta sazvano Vijeće za nacionalnu sigurnost – što mnogi vide kao pokazatelj prikrivene političke agende.
Ambasador Erol Avdović dodaje da međunarodna zajednica mora iskoristiti sve instrumente koji joj stoje na raspolaganju. On predlaže da se aktivira EUFOR u skladu s mandatom, kako bi se garantovao bezbjednosni ambijent, te poziva Ured visokog predstavnika (OHR) da iskoristi tzv. bonske ovlasti za sankcionisanje pojedinaca i zaštitu državnog integriteta.
Novi dokument, iako neslužbeni, otkriva promjenu stava evropskih sila prema dešavanjima u BiH. U tekstu se jasno navodi da je politika rukovodstva RS-a ne samo antidejtonska, već i antievropska, te da se protivi interesima svih građana Bosne i Hercegovine – uključujući i one u samom entitetu RS.
Reakcije iz Srbije dodatno su pojačale tenzije. Premda je šef Generalštaba Vojske Srbije Milan Mojsilović izjavio da su definisane određene “smjernice i zadaci”, detalji nisu otkriveni. Međutim, politički analitičari upozoravaju da sazivanje takvih sjednica u kontekstu dešavanja u BiH može biti jasan signal prijetnje suverenitetu države.
U konačnici, trenutna situacija jasno pokazuje da se međunarodna pažnja ponovo usmjerava na Bosnu i Hercegovinu, što je, prema mišljenju mnogih stručnjaka, prijeko potrebno. Politička i institucionalna inertnost prethodnih godina dovela je do porasta separatističkih ideja, a sve je izvjesnije da bez čvrstog odgovora međunarodne zajednice neće biti moguće zaustaviti taj trend.
Zaključno, objavljivanje ovog non-papera može se posmatrati kao prekretnica. Dugogodišnje ignorisanje upozorenja o destruktivnim politikama rezultiralo je konkretnim prijedlozima za djelovanje. Ukoliko EU i ključni međunarodni akteri ostanu dosljedni u svojim stavovima, postoji realna šansa da se proces razgradnje države zaustavi i da se Bosna i Hercegovina ponovo usmjeri ka istinskoj demokratskoj i evropskoj budućnosti.
U kontekstu sve izraženijih međunarodnih signala podrške Bosni i Hercegovini, ovaj trenutak se može smatrati i pozivom na buđenje domaćim političkim akterima. Neophodno je da svi oni koji istinski žele očuvanje teritorijalnog integriteta i evropsku budućnost BiH prepoznaju važnost zajedničkog djelovanja. Umjesto međusobnih optužbi i blokada, ključno je izgraditi unutrašnji konsenzus o temeljnim državnim vrijednostima. Bez aktivnog angažmana domaćih snaga, nijedna međunarodna inicijativa – pa ni najkonkretniji non-paper – neće imati puni efekat. Samo sinergijom unutrašnjih napora i spoljne podrške može se otvoriti novo poglavlje stabilnosti, mira i razvoja za sve građane Bosne i Hercegovine.
