Lažni patriotizam u savremenom društvu
U savremenom društvu, pojam patriotizma često se koristi i zloupotrebljava u političke svrhe. Ovaj fenomen posebno dolazi do izražaja tokom značajnih nacionalnih praznika, kada se od građana očekuje da iskazuju svoj patriotizam isticanjem zastava i drugih simbola. Nažalost, ova praksa često ne odražava stvarne osjećaje i stavove ljudi, već služi kao alat za manipulaciju. Nedavni slučaj koji je privukao pažnju javnosti jeste situacija s Igorom Dodikom, sinom predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, koji nije istakao zastavu povodom Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave.
Aleksandra Pandurević, članica Predsjedništva SDS-a, kritikovala je ovaj potez putem društvenih mreža, ističući kontradikciju između očekivanja stranačkih vođa i stvarnosti svakodnevnog života građana. Njena izjava o tome kako “sin nije poslušao oca” odražava širu sliku o percepciji patriotizma i lojalnosti u društvu. Dok političari pozivaju na jedinstvo i nacionalnu solidarnost, mnogi građani osjećaju da su njihovi stvarni interesi ignorisani. “Nije se ni potrudio da zamaže oči narodu”, rekla je Pandurević, ukazujući na to da se istinska upotreba patriotizma često svodi na performans, a ne na stvarno ulaganje u dobrobit društva.
Ovaj incident dodatno naglašava ekonomske nesigurnosti s kojima se suočavaju prosječne porodice. U zemlji gdje mnogi ljudi žive u skučenim uslovima, dok se istovremeno suočavaju s visokim troškovima života i niskim platama, pitanje patriotizma može izgledati kao luksuz. “Zahvaljujući toj zastavi i priči o nacionalnom jedinstvu”, ističe Pandurević, “poniklo je i ovo velelepno zdanje”, čime aludira na kontrast između bogatstva pojedinaca bliskih vlasti i siromaštva većine stanovništva. Ova situacija dodatno podstiče osjećaj razočaranja i frustracije među građanima, koji se često pitaju zašto se njihovi lideri ne bore za njihove interese.
Pitanje identiteta i lojalnosti postaje sve kompleksnije u savremenom društvu. Kako se politički krajolik mijenja, tako i očekivanja građana od svojih lidera evoluiraju. Mnogi ljudi osjećaju potrebu da se pobune protiv lažnog patriotizma koji promovišu političke elite koje su, naizgled, daleko od stvarnosti svakodnevnog života. Na primjer, Pandurević naglašava kako su “djeca onih koji su za RS dali živote” ostala u zemlji, dok su, s druge strane, djeca političara često udaljena od tih stvarnosti. Ova kontradikcija može stvoriti osjećaj otuđenja i nepovjerenja prema liderima koji se prikazuju kao zaštitnici nacionalnih interesa.
U ovom kontekstu, važno je postaviti pitanje: šta zaista znači biti patriota u današnjem svijetu? Da li je to samo isticanje zastave, ili je to i aktivno zalaganje za boljitak zajednice? Mnogi će tvrditi da je pravi patriotizam u tome da se bori za prava i dobrobit svih građana, a ne samo privilegovanih pojedinaca. Osnaživanje lokalnih zajednica, borba protiv korupcije i stvaranje pravednog ekonomskog sistema trebali bi biti prioriteti svakog pravog patriote. U suprotnom, patriotizam se može pretvoriti u puku retoriku koja ne vodi nikuda.
Jedan od ključnih faktora koji doprinosi lažnom patriotizmu jeste manjak transparentnosti i odgovornosti političkih elita. Dok se građani suočavaju s problemima svakodnevnog života, mnogi političari koriste patriotizam kao izgovor za izostanak akcije u rješavanju ključnih pitanja. Na primjer, često se čuju izjave o “nacionalnom interesu” koje se koriste kako bi se opravdale odluke koje zapravo ne koriste većini stanovništva. Ovaj fenomen stvara osjećaj frustracije među građanima, koji se pitaju zašto njihovi lideri ne rade više za zajednicu, već se fokusiraju na vlastite interese.
U ovom svjetlu, važno je naglasiti ulogu medija i obrazovanja u oblikovanju javnog mnijenja o patriotizmu. Mediji često igraju ključnu ulogu u promovisanju određenih narativa, uključujući i one koji se tiču patriotizma. Kroz odgovarajuće izvještavanje i analize, mediji mogu pomoći u razotkrivanju lažnih patriotskih narativa i omogućiti građanima da prepoznaju prave vrijednosti patriotizma. S druge strane, obrazovni sistem bi trebao naglasiti važne aspekte građanske odgovornosti i aktivizma, umjesto pasivne potrošnje patriotskih simbola.
Iz svega navedenog, može se zaključiti da je lažni patriotski narativ opasan i da može imati dugoročne posljedice za društvo kao cjelinu. Dok se političke elite bore za prevlast, obični građani ostaju na margini, boreći se za osnovne potrebe. U svijetu u kojem je pravo na dostojanstven život često zanemareno, važno je da se svi uključimo u diskusiju o pravim vrijednostima patriotizma. Samo kroz zajednički rad i stvarne promjene možemo stvoriti društvo u kojem će patriotizam imati stvarni i pozitivni utjecaj na živote svih građana.
