U posljednjim mjesecima, Rusija se suočava s ozbiljnom energetskom krizom koja je postala vidljiva kroz nestašice goriva širom zemlje. Ono što je nekada bila država poznata po izvozu nafte i benzina, sada se suočava s paradoksalnom situacijom – mora uvoziti gorivo iz inostranstva. Prema izvještaju Reutersa od 7. oktobra, izvoz benzina iz Bjelorusije u Rusiju je u septembru gotovo četverostruko porastao, što jasno pokazuje razmjere problema s kojim se Moskva suočava.
Uzrok ovakvog stanja povezan je sa serijom ukrajinskih napada dronovima i projektilima na ruske rafinerije, koje predstavljaju jedan od ključnih stubova ratne ekonomije Kremlja. Napadi su izazvali veliku štetu na postrojenjima, a pojedine rafinerije su bile primorane potpuno obustaviti proizvodnju. Time je poremećena opskrba gorivom na domaćem tržištu, što je uzrokovalo velike redukcije i redove na benzinskim pumpama.
Prema podacima iz industrije, tokom septembra je iz Bjelorusije u Rusiju isporučeno oko 49.000 tona benzina i 33.000 tona dizela, čime je Minsk privremeno pomogao stabilizaciju ruskog tržišta. Međutim, paralelno s tim, zabilježen je i manji porast izvoza bjeloruskog benzina preko Rusije prema trećim zemljama – oko 1% u odnosu na prethodni mjesec. Ovi podaci ukazuju na to da Bjelorusija koristi trenutnu rusku slabost kako bi proširila vlastite izvozne kapacitete i ostvarila ekonomski dobitak.
Istovremeno, situacija u Rusiji postaje sve teža. Brojne su regije, naročito u Sibiru i Bryanskoj oblasti, uvele stroga ograničenja prodaje goriva. Na nekim benzinskim stanicama vozačima je dopušteno natočiti najviše 20 litara benzina ili 40 litara dizela po vozilu. Takve restrikcije dovode do višesatnih redova i nezadovoljstva građana, što dodatno pritiska vlasti u Moskvi. Video snimci i fotografije s terena pokazuju kolone vozila duge kilometrima, dok vozači čekaju satima na nekoliko litara goriva.
S obzirom na obim štete i prekid domaće proizvodnje, ruske vlasti su bile primorane da potraže alternativne izvore snabdijevanja. Prema pisanju lista Kommersant, oko 40% ruskih kapaciteta za preradu nafte trenutno je izvan funkcije. To znači da gotovo polovina nacionalne infrastrukture za preradu goriva ne radi, što ozbiljno ugrožava energetsku stabilnost države. Kako bi nadomjestila gubitke, Moskva sada pokušava uvoziti benzin iz više azijskih zemalja – među kojima su Kina, Južna Koreja i Singapur.
Ovaj preokret u trgovinskoj dinamici ima i političku dimenziju. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je na društvenoj mreži X (bivši Twitter) 3. oktobra napisao kako je „država koja je funkcionisala kao benzinska stanica sada primorana da kupuje gorivo“, ističući da su to posljedice Putinovog rata. Zelenski je time želio naglasiti kontrast između ranije slike Rusije kao energetskog giganta i sadašnje realnosti – zemlje koja ne može osigurati ni dovoljno benzina za vlastite građane.
U razradi problema moguće je uočiti tri ključne tačke:
- Ukrajinski napadi – dronovi i projektili usmjereni na rafinerije izazvali su ogromne gubitke u ruskoj proizvodnji.
- Bjeloruska pomoć – Minsk koristi trenutnu situaciju kako bi povećao izvoz i učvrstio ekonomski utjecaj u regiji.
- Uvoz goriva – Moskva, po prvi put u novijoj historiji, uvozi benzin i dizel iz Azije i Evrope kako bi preživjela krizu.
Ovakvi razvoj događaja ima i dugoročne posljedice. Ruska ekonomija, koja je uveliko ovisna o energetskom sektoru, sada trpi teške udarce zbog sankcija, ratnih troškova i uništene infrastrukture. Gubitak domaće prerade i zavisnost od uvoza goriva simbolizuju urušavanje sistema koji je decenijama bio izvor političke i ekonomske moći Kremlja.
U zaključku, nezapamćene slike iz Rusije, s dugim redovima na benzinskim pumpama i ograničenom prodajom goriva, predstavljaju jasan pokazatelj kako rat u Ukrajini mijenja globalne odnose moći. Rusija, koja je nekada bila sinonim za energetsko obilje, danas se nalazi u situaciji gdje zavisi od pomoći drugih zemalja, pa čak i od Bjelorusije. Ova kriza ne samo da potresa temelje ruskog energetskog sistema, nego i dovodi u pitanje dugoročnu održivost Putinove politike koja se oslanja na rat i izvozne resurse. Sve više se pokazuje da rat koji je trebao osnažiti Rusiju, zapravo razotkriva njene slabosti i dovodi je u poziciju energetske ovisnosti i ekonomske ranjivosti.
