U posljednjem tekstu koji se bavi aktuelnim političkim previranjima u Bosni i Hercegovini, posebno u kontekstu Republike Srpske, autor Slobodan Vasković analizira situaciju oko formiranja Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske (VSTS RS) i širi politički okvir unutar kojeg se odvija ova institucionalna kriza. Članak obiluje oštrim zapažanjima, ironijom, ali i preciznim informacijama koje ukazuju na ozbiljne institucionalne blokade, političke igre i međunarodni kontekst koji prati ovu problematiku.
Formiranje prvog saziva VSTS RS još uvijek je u potpunoj zastoju. Iako bi proces imenovanja članova trebao biti prioritetan za institucije Republike Srpske, očigledno je da niko nije voljan preuzeti odgovornost. Čak se ni politički akteri poznati po svojoj samouvjerenosti, poput Nenada Stevandića, ne upuštaju u taj zadatak. Autor se ironično pita da li je Stevandić možda prešao u neku vrstu “gerilskog” djelovanja, što implicira neformalno, zakulisno političko manevrisanje.
S druge strane, Milorad Dodik, ključna politička figura RS-a, prema Vaskoviću spušta nivo svojih ranijih ekstremnih zahtjeva, što se može protumačiti kao blagi zaokret ka realnijem političkom djelovanju nakon što su prethodno doneseni brojni antiustavni zakoni.
Dok institucije Republike Srpske stagniraju i ne preduzimaju konkretne korake, državni nivo vlasti – predvođen institucijama kao što su SIPA i Tužilaštvo BiH – intenzivira svoje aktivnosti. Iako je u entitetu RS proglašeno da su državne institucije “zabranjene” i da je njihovo djelovanje “kažnjivo”, SIPA i dalje hapsi osobe na teritoriji RS-a, što pokazuje jasan institucionalni sukob i demonstraciju državnog autoriteta.
U međuvremenu, i Evropska unija zauzima sve čvršći stav. Nakon što su se pojavile tvrdnje da nisu zahtijevali pregovore sa Dodikom, iz EU dolaze poruke koje ukazuju da neće dozvoliti da se državne institucije ponižavaju i da ne postoji namjera da se Dodik abolira. Ipak, autor izražava skepsu prema dosljednosti briselske administracije, podsjećajući da u njenim redovima ima mnogo korumpiranih pojedinaca, uključujući i one za koje tvrdi da ih je Dodik već “kupio”.
U tekstu se postavlja i važno pitanje za koje nema odgovora:
Ko iz EU sprečava komandanta EUFOR-a da izda naređenje za asistenciju pri hapšenju osoba poput Dodik, Stevandić i Radovan Višković?
Ova sumnja baca dodatno svjetlo na političku kalkulaciju prisutnu u redovima međunarodne zajednice. Autor spominje i njemačku ministarku Anu Lirman, koja je u Banjaluci bila žrtva nasilja i verbalnog zlostavljanja, dodajući da Njemačka planira odlučno reagirati na političko ponašanje Dodika – gotovo doslovno “politički ga zgaziti”.
Dok se Dodik privremeno suzdržava od naredbi za progone i napade, ni ključne osobe koje su zadužene za imenovanje članova VSTS RS ne čine nikakve korake.
Ove institucije obuhvataju:
-
Glavnog republičkog tužioca,
-
Predsjednika Vrhovnog suda RS, i
-
Predsjednika Advokatske komore RS, koji bi trebali imenovati po četiri, odnosno jednog člana.
Jedini koji je, kako kaže autor, “dopao” u ovaj savjet jeste Miloš Bukejlović, ministar pravde, koji po automatizmu postaje trinaesti član. Vasković slikovito opisuje njegovu poziciju kao “trinaesto prase”, sugerišući da je suvišan i nevoljno uključen u cijelu priču – osim ako se VSTS RS, kako ironično napominje, ne formira u “gerili”.
Posebnu pažnju autor posvećuje Darku Ćulumu, koji obnaša čak tri funkcije:
-
Formalno je direktor SIPA-e,
-
Zaposlen je u MUP-u RS, i
-
Igra ulogu kurira Milorada Dodika.
Ćulum, prema informacijama koje prenosi autor, konstantno putuje između Banjaluke i Sarajeva, pokušavajući da nagovori Glavnog tužioca BiH Milanka Kajganića da iznađe način da se Dodiku ukine pritvor od mjesec dana. Pominje se i ideja da se Dodik sasluša u Banjaluci, no niko ne spominje da bi on zauzvrat povukao antiustavne zakone koji su kamen spoticanja u cijeloj krizi.
Iako se očekivalo da će Ćulum biti prvi među uhapšenima, ništa se konkretno nije desilo – što samo potvrđuje postojanje političkog opstruiranja pravne države, piše Vasković.
Zaključno, situacija u Republici Srpskoj i šire u Bosni i Hercegovini sve više poprima oblik ozbiljne institucionalne krize. VSTS RS, umjesto da bude stub pravosudne nezavisnosti, postaje simbol političke blokade i nefunkcionalnosti. Međunarodna zajednica, posebno EU i Njemačka, najavljuju odlučne mjere, dok domaći akteri nastavljaju s kalkulacijama, sabotažama i pokušajima zadržavanja moći pod svaku cijenu prenosi slobodna-bosna
U takvom ambijentu, pravda i vladavina zakona ostaju taoci političke neodgovornosti i međunarodne dvosmislenosti.
