U javnom i političkom prostoru Bosne i Hercegovine ponovo su se pojavile oštre i uznemirujuće poruke koje dolaze iz susjedne Hrvatske, a tiču se unutrašnjih odnosa u BiH i njenog evropskog puta. Ovoga puta u fokusu je istup Tomislava Sokola, zastupnika HDZ-a u Evropskom parlamentu, koji je u razgovoru za prohadezeovsku televiziju iznio niz stavova o Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, ali i o ulozi Bošnjaka u aktuelnim političkim procesima. Njegove izjave izazvale su snažne reakcije jer su sadržavale terminologiju i poruke koje mnogi smatraju neprihvatljivim, prijetećim i duboko polarizirajućim.
U razradi svojih stavova, Sokol je govorio o, kako on tvrdi, ključnim preprekama na putu BiH ka Evropskoj uniji. Centralno mjesto u njegovom izlaganju zauzela je kritika onoga što je više puta nazivao „muslimanskom politikom“, svjesno ili nesvjesno preuzimajući rječnik koji se često veže za retoriku Milorada Dodika. Umjesto termina Bošnjaci, Sokol je kontinuirano koristio izraz muslimani, čime je, prema mišljenju mnogih, svjesno religijski reducirao jedan konstitutivan narod i dodatno zaoštrio politički diskurs.
Prema Sokolovim riječima, glavni problem u Bosni i Hercegovini leži upravo u toj politici, za koju tvrdi da se načelno zalaže za Evropu, ali da u praksi uvijek daje prednost drugim interesima. On smatra da s bošnjačke strane ne postoji stvarna spremnost na kompromis, posebno kada je riječ o reformi Izbornog zakona, koju HDZ i zvanični Zagreb smatraju ključnim uslovom za dalji evropski napredak BiH. Bez tih promjena, kako je istakao, evropska perspektiva zemlje ostaje krajnje neizvjesna.
U tom kontekstu, Sokol je otvoreno rekao da ne očekuje dogovor kroz unutrašnji politički dijalog u Bosni i Hercegovini. Naprotiv, naglasio je da su moguće i druge vrste rješenja, mimo saglasnosti svih domaćih aktera. Posebno je naglasio da ne vidi prostor za relaksaciju odnosa niti za kompromis, što dodatno komplikuje već složenu političku situaciju u zemlji.
Njegove ključne tvrdnje mogu se sažeti kroz nekoliko poruka:
-
Izborni zakon BiH vidi kao centralni politički problem
-
odgovornost za izostanak dogovora pripisuje isključivo bošnjačkoj politici
-
tvrdi da Zapad sve jasnije prepoznaje unitarizam kao uzrok stagnacije
-
upozorava da strpljenje međunarodne zajednice ima granice
-
nagovještava nametnuta rješenja ukoliko kompromisa ne bude
Posebno zabrinjavajući dio Sokolovog izlaganja odnosi se na njegovu poruku o mogućim posljedicama ukoliko se, kako je rekao, „muslimani ne urazume“. U tom dijelu on je iznio tvrdnju da unitarna politika dugoročno nema podršku Zapada, te da bi odbijanje kompromisa moglo rezultirati rješenjem koje bi iz bošnjačke perspektive bilo znatno nepovoljnije. Kao takvo rješenje, Sokol je direktno spomenuo uspostavu trećeg entiteta, poručivši da bi se Bošnjaci jednog jutra mogli „probuditi“ s takvom realnošću.
Ovakva izjava doživljena je kao politička prijetnja, jer ne ostavlja prostor za ravnopravan dijalog, već sugerira nametanje političkih rješenja silom međunarodnog autoriteta. Time se, prema mišljenju kritičara, dodatno podriva suverenitet Bosne i Hercegovine i obesmišljava koncept unutrašnjeg dogovora među konstitutivnim narodima.
Sokol je, međutim, svoje stavove pokušao legitimisati tvrdnjom da Evropska unija dugoročno ne podržava centralizovane modele vlasti, te da je federalni ili etnički balansirani sistem, po njegovom viđenju, jedini održiv. Ipak, način na koji su ove poruke iznesene, uz korištenje religijske terminologije i otvorenog upozorenja, izazvao je snažno negodovanje u dijelu bosanskohercegovačke javnosti.
U zaključku, istupi Tomislava Sokola još jednom su pokazali koliko je pitanje Izbornog zakona BiH postalo sredstvo političkog pritiska, a ne platforma za kompromis. Retorika koja Bošnjake svodi na vjersku odrednicu i koja prijeti političkim posljedicama ukoliko se ne prihvate određeni zahtjevi, dodatno produbljuje nepovjerenje i udaljava Bosnu i Hercegovinu od stabilnog i inkluzivnog rješenja. Umjesto dijaloga, dominira jezik ultimatuma, a umjesto evropskih vrijednosti, sve češće se čuju poruke koje podsjećaju na najtvrđe obrasce regionalne politike. Takav pristup ne donosi rješenja, već produbljuje krizu i ostavlja Bosnu i Hercegovinu zarobljenu između unutrašnjih podjela i vanjskih pritisaka.
