Pitanje: Selam alejkum.
Moje pitanje se odnosi na uzimanje muževog prezimena. Na vašoj stranici sam pročitala da ženama nije dozvoljeno uzimati muževo prezime, ali sam od nekih drugih izvora čula da bi kompromis bio da žena zadrži svoje prezime i doda muževo. S obzirom na to da sam zadržala svoje prezime i dodala muževo, zanima me vaše mišljenje o ovom kompromisu. Moj muž je razgovarao s jednim bratom koji je rekao da to nije pravi kufr i da se ovdje može smatrati kompromisom. Da li je ovo stvarno prihvatljivo ili bih trebala vratiti samo očevo prezime? Koliko znam, kufr znači izlazak iz vjere, pa me zanima da li je ovaj brat ispravno protumačio ovu situaciju. Unaprijed hvala.
Odgovor: Alejkumusselam.
Ovo pitanje je izazvalo mnogo diskusije, posebno u vezi s time da li prezime zaista odražava porijeklo i da li se šerijatski tekstovi koji zabranjuju pripisivanje tuđem porijeklu odnose i na uzimanje muževog prezimena od strane žene. Zbog toga je važno pojasniti nekoliko ključnih tačaka.
Prezimena, kako ih danas poznajemo, obično odražavaju porijeklo određene osobe, tj. kojoj porodici ili rodu ona pripada. Iako je moderna upotreba prezimena počela na Zapadu u 12. stoljeću i razvijala se do 19. stoljeća, prezimena su se u muslimanskom svijetu pojavila već u 10. stoljeću po miladiju. Prezimena mogu nastati iz nekoliko izvora, kao što su lična imena, mjesta rođenja, zanimanja ili nadimci. Na primjer, prezime može biti izvedeno iz imena, kao što su Filipović ili Muhamedović, iz mjesta rođenja, kao što su Sarajlić ili Mostarac, ili iz zanimanja, kao što su Kovač ili Stolar.
Šerijat postavlja stroge propise u vezi s porijeklom, uključujući zabranu ismijavanja ili negiranja tuđeg porijekla. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je upozorio na to, rekavši da je vrijeđanje ili negiranje porijekla jedan od oblika kufra. Također, miješanje porijekla kroz zinaluk i slično strogo je zabranjeno kako bi se očuvale rodbinske veze i spriječilo da se neznanjem sklope brakovi između onih kojima je to zabranjeno zbog krvnog srodstva.
Namjerno pripisivanje porijekla nekome drugom osim vlastitom ocu smatra se velikim grijehom u islamu, i to djelo je u šerijatskim tekstovima opisano kao kufr, što znači da Džennet postaje zabranjen onima koji to svjesno čine. Primjera radi, ako žena uzme muževo prezime, time se pripisuje porijeklu koje nije njeno, i to je, prema šerijatu, zabranjeno.
Kada je riječ o kompromisu u kojem žena zadrži svoje prezime i doda muževo, važno je razumjeti šta to zapravo znači. Kombinacija vlastitog i muževog prezimena stvara novu identifikaciju porijekla, gdje je jedan dio (njeno prezime) tačan, dok je drugi dio (muževo prezime) lažan. Uzimanje dvojnog prezimena također se smatra kršenjem šerijatskih propisa, jer žena time djelimično pripisuje svoje porijeklo tuđoj porodici, što je zabranjeno.
Kada šerijatski tekstovi spominju kufr u ovom kontekstu, to ne znači izlazak iz islama, već ukazuje na težinu grijeha. U islamu postoje mnogi grijesi koji su nazvani kufrom, ali ne znače nužno nevjerstvo koje izvodi iz islama. To su, naprimjer, vrijeđanje muslimana, borba protiv muslimana, ili zaklinjanje nečim mimo Allaha, a svi oni spadaju u velike grijehe, ali ne izvode iz islama.
Shodno tome, nije dozvoljeno zadržati svoje prezime i dodati muževo, jer se time također krši zabrana pripisivanja tuđem porijeklu, iako je grijeh tog čina manji u poređenju s potpunim uzimanjem muževog prezimena. Nazivanje ovog djela kufrom ne znači da ono izvodi iz islama, već da predstavlja veliki grijeh.
Stoga bi bilo ispravno vratiti samo očevo prezime, jer uzimanje muževog prezimena, bilo djelimično ili potpuno, nije u skladu sa šerijatskim propisima. Allah najbolje zna.
