U posljednjim informacijama koje je objavio Nebojša Vukanović, lider stranke Za pravdu i red i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ističe se kako su Milorad Dodik i Željka Cvijanović danas planirali putovanje u Crnu Goru, gdje bi trebali imati sastanak sa Richardom Grenellom, političarem bliskim Donaldu Trumpu i visokim funkcionerom Republikanske stranke.
Prema pisanju Vukanovića, ovaj susret bi se trebao desiti u Boki Kotorskoj, a njegova svrha je navodno pokušaj Dodikove političke rehabilitacije, nakon što je Sud Bosne i Hercegovine izrekao pravosnažnu presudu kojom se Dodik osuđuje na jednu godinu zatvora zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, uz dodatnu kaznu zabrane obavljanja funkcije predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina.
Ovaj pokušaj kontakta s Grenellom, koji inače ima bliske odnose sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, uključujući i to što je od Vučića ranije primio državno odlikovanje, izgleda kao Dodikovo traženje novih političkih saveznika i zaštite sa strane. Vukanović sugerira da upravo preko Grenella Dodik nastoji uspostaviti komunikacijske kanale prema Trumpovoj struji američke politike.
Nadalje, Vukanović otkriva da je Dodik prije desetak dana uputio pismo zapadnim ambasadama u Bosni i Hercegovini, kao i ključnim međunarodnim institucijama u Washingtonu, Briselu i Parizu. U tom dokumentu, Dodik se – kako tvrdi Vukanović – ponizno obraća međunarodnim akterima, izražavajući spremnost da mijenja politički kurs i retoriku, te obećava punu poslušnost, sve s ciljem da zadrži vlast i izbjegne zatvorsku kaznu. Pismo, međutim, nije samo izraz pokajanja; ono istovremeno sadrži i kritike na račun visokog predstavnika Christiana Schmidta.
U ovom kontekstu, Vukanović iznosi nekoliko važnih ocjena:
-
Lobiranja i ulagivanja zapadnim akterima više nemaju efekta;
-
Politička strategija poslušnosti i oportunizma koja je Dodika godinama držala na vlasti sada se urušava;
-
Dodik je prešao crvene linije, što ga dovodi pred kraj njegove, kako Vukanović kaže, apsolutističke vladavine.
Vukanović također naglašava da Dodik veoma teško podnosi ovu novu političku realnost u kojoj više nema podrške od međunarodne zajednice, kao ni mogućnosti da starim metodama ponovo učvrsti svoju poziciju.
Ovaj slučaj pokazuje kako se struktura moći unutar bosanskohercegovačkog političkog sistema može mijenjati pod pritiskom međunarodne pravde i političkog pritiska, ali i kako neki politički lideri pokušavaju u posljednjem trenutku osigurati alibi ili zaštitu, makar i iz potpuno suprotnih ideoloških krugova od onih koje su godinama javno napadali.
Da bismo bolje razumjeli kontekst cijelog slučaja, možemo sumirati ključne tačke:
-
Pravosnažna presuda protiv Dodika: Sud BiH osudio ga je na zatvorsku kaznu i zabranu obavljanja funkcije.
-
Pokušaj diplomatskog spasa: Putovanje u Crnu Goru i najavljeni susret s Grenellom.
-
Uputstvo pismima zapadu: Dodik šalje pisma u kojima obećava političku promjenu i lojalnost.
-
Kritika visokog predstavnika: U pismu istovremeno optužuje Schmidta, iako traži zaštitu od Zapada.
-
Ocjena Vukanovića: Stari politički trikovi više ne funkcionišu, a Dodik ne prihvata lako kraj vladavine.
Zaključno, ovaj izvještaj Nebojše Vukanovića otvara prostor za razmišljanje o dubokim političkim promjenama koje se odvijaju u Bosni i Hercegovini, ali i o ličnim strategijama političkih lidera koji pokušavaju spasiti ono što se spasiti da. Dodik, koji se decenijama oslanjao na balansiranje između Istoka i Zapada, sada se suočava s posljedicama odluka koje su prešle granice političke tolerancije čak i kod njegovih ranijih partnera. Sastanak sa Trumpovim čovjekom može se posmatrati kao očajnički potez, koji pokazuje dubinu političke krize u kojoj se trenutno nalazi.
