Komemoracija održana u Memorijalnom centru Potočari povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici duboko je podsjetila na strašne događaje iz jula 1995. godine, kada su snage bosanskih Srba sistematski ubile više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Ovaj događaj ostaje jedan od najtragičnijih u novijoj historiji Balkana, a njegova težina ogleda se i u činjenici da su mnoge porodice i danas lišene prilike da pronađu posmrtne ostatke svojih najmilijih. Tuga i bol preživjelih ne jenjavaju ni nakon tri decenije, dok istovremeno u javnom prostoru, posebno u Srbiji, postoje pokušaji minimiziranja i negiranja genocida, što dodatno produbljuje bol i podjele.
U isto vrijeme dok majke i porodice u Srebrenici tuguju i mole se za svoje ubijene muževe i sinove, predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj pokazuje potpuno nepoštovanje prema žrtvama. On je, na promociji drugog izdanja svoje knjige naslovljene „U Srebrenici nije bilo genocida“, javno iznio netačne tvrdnje da u julu 1995. nije počinjen genocid, nego da se radi o „ratnom zločinu strijeljanja ratnih zarobljenika“. Šešelj je čak naveo kako „nijedna žena nije ubijena, nijedno dijete nije ubijeno“, što je u potpunom raskoraku sa dokazima i presudama međunarodnih sudova. Ova njegova izjava, održana u Beogradu, predstavlja jasno lice današnje vlasti u Srbiji, koja često širi negacionističke narative i time dodatno potiče podjele i mržnju.
Istovremeno, u Potočarima su tog dana ukopani mladići Avdić Senajid i Mujić Hariz, rođeni 1976. godine, koji su izgubili život sa samo 19 godina. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnim grobnicama koje su bile premještene kako bi se prikrili tragovi zločina. Nakon dugog perioda neizvjesnosti, njihova porodica i zajednica konačno su dobili priliku da ih isprate dostojanstveno, sa imenom i molitvom. Ovaj čin predstavlja simboličan kraj jedne od brojnih tragedija i podsjetnik na potrebu da se pravda zadovolji.
Ipak, uprkos brojnim presudama i međunarodnim priznanjima, genocid u Srebrenici i dalje je predmet sistemske negacije u dijelovima Bosne i Hercegovine, naročito u entitetu Republika Srpska. Presude Međunarodnog suda pravde (ICJ), Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), kao i Suda Bosne i Hercegovine jasno su utvrdile genocidni karakter ovog zločina. Do sada je za ovaj zločin osuđeno ukupno 54 osobe, koje su zajedno dobile 781 godinu zatvora, uključujući i pet doživotnih kazni. Među njima su ključni vojni i politički lideri, poput:
-
Ratka Mladića, komandanta Vojske Republike Srpske, osuđenog na doživotnu kaznu,
-
Radovana Karadžića, predsjednika RS, također osuđenog na doživotni zatvor,
-
Vujadina Popovića, načelnika bezbjednosti Drinskog korpusa,
-
Ljubiše Beare, šefa bezbjednosti Glavnog štaba VRS,
-
te Draga Nikolića, oficira za bezbjednost.
Iako su presude donesene, borba za priznanje genocida i pravdu ne prestaje, jer se i danas suočavamo sa kontinuiranim pokušajima relativizacije i negiranja istine. Generalna skupština Ujedinjenih nacija je prošle godine formalno proglasila 11. juli Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, što predstavlja važan korak u podizanju svijesti i očuvanju sjećanja na ovaj strašni događaj.
Poruka ovogodišnje godišnjice, „Naša priča, naše obećanje“, odražava odlučnost preživjelih, članova porodica i mladih čuvara istine da ne dozvole zaborav ili iskrivljavanje činjenica. Hiljade ljudi širom svijeta nose simbol Srebrenice — bijele latice koje označavaju nevinost, sa zelenim krugom u sredini koji simbolizira nadu i život. Ovaj cvijet nije samo znak sjećanja, već i podsjetnik na potrebu stalnog zalaganja za pravdu i istinu.
U konačnici, 30 godina poslije genocida, suočavanje sa prošlošću ostaje jedna od najvećih društvenih i moralnih obaveza u regionu. Dok se porodice bore za pravdu i dostojanstvo svojih najmilijih, negacionistički stavovi i političke manipulacije i dalje predstavljaju ozbiljnu prepreku pomirenju i izgradnji trajnog mira. Tek kada se istina potpuno prihvati i prizna, moguće je graditi društvo u kojem će sjećanje na žrtve služiti kao temelj za budućnost bez mržnje i nasilja.
Hvala Vam na čitanju!
