Svi su znali, a niko ništa nije učinio: Tragedija u Teočaku otkrila godine prešućivanog nasilja
Piše: Anisa Mahmutović
Nevres Bilalić iz Teočaka sinoć je teško ranio jednog policajca, a potom pokušao da oduzme sebi život. Sve se odigralo nakon što je policija intervenisala po prijavi o nasilju u njegovoj porodičnoj kući. Ovaj incident, koji je šokirao javnost, zapravo je tragičan epilog godina porodičnog nasilja koje je, prema riječima mještana, godinama tinjalo iza zatvorenih vrata.
Bilalić je, kako tvrde komšije, godinama zlostavljao svoju suprugu, djecu i roditelje. “Nevres je duša od čovjeka, ali pravi probleme kad popije”, često se moglo čuti u mahali. Uprkos takvim komentarima, nijedna ozbiljna institucionalna reakcija nije uslijedila sve do kobne večeri. Komšiluk je šutio, društvo je okretalo glavu, a nasilje je bujalo u tišini.
Direktor Centra za socijalni rad Teočak, Osman Hasanović, izjavio je da u posljednjih pet godina nije bilo prijava nasilja iz te porodice. Ističe da institucije ne mogu reagovati bez zvaničnih prijava. “Odgovornost je i na zajednici – ako nasilje niko ne prijavi, naše ruke su vezane”, kazao je Hasanović za Interview.ba.
Međutim, izjave direktora nisu usklađene sa informacijama koje je iznio komesar policije Tuzlanskog kantona, Dževad Korman. On tvrdi da je Bilalić već ranije osuđivan za nasilje u porodici. “Još 2017. godine protiv njega je podnesen izvještaj zbog nasilja u porodici, zbog čega mu je izrečena zatvorska kazna – godinu dana, uvjetno na tri”, naveo je Korman.
Prošle godine je takođe zabilježena prijava, ali je njegova supruga tada negirala da se osjeća ugroženom, nazvavši sve „verbalnim nesporazumom“. Oružje iz kojeg je pucao nije bilo legalno – nije imao dozvolu za njegovo posjedovanje.
Tragedija u Teočaku bolno podsjeća na to koliko često institucije zakasne, a društvo se zadovolji olakim opravdanjima. Zašto je nasilje bilo tiho? Zašto niko nije reagovao na vrijeme? Odgovori na ta pitanja tek se moraju tražiti, ali je jasno da je kolektivni nemar opet doveo do tragedije.
Nakon pucnjave, supruga i maloljetna kćerka su sklonjene u Sigurnu kuću. Stariji sin ostao je sa nanom i djedom. Život porodice Bilalić je nepovratno izmijenjen. Tragedija je mogla biti spriječena – da je neko, bilo ko, na vrijeme odlučio da prijavi ono što je godinama bilo jasno prenosi crna-hronika
Dok institucije raspetljavaju ko je i kada znao, javnost bi se trebala zapitati: hoćemo li opet čekati da bude prekasno?
