Je’džudž i Me’džudž u Kur’anu: Dvostruko spominjanje i različita tumačenja
Je’džudž i Me’džudž su dva naroda koja se spominju na dva mjesta u Kur’anu. Prvo spominjanje nalazimo u suri El-Kehf, gdje se govori o njihovom sukobu sa Zul-Karnejnom, dok se drugo spominjanje nalazi u suri El-Enbija, gdje se opisuju događaji koji će prethoditi Sudnjem danu. Ovi narodi su opisani kao destruktivni i nasilni, a njihova pojava i djelovanje predstavljaju ozbiljnu prijetnju čovječanstvu.
U suri El-Kehf (18:94), Je’džudž i Me’džudž se spominju u kontekstu Zul-Karnejnovog podizanja brane kako bi ih spriječio da čine nered na zemlji. Ova priča se odnosi na prošlost, kada su ovi narodi predstavljali ozbiljnu prijetnju stanovnicima određenih područja. Zul-Karnejn, opisan kao pravedni vladar, podigao je branu koja ih je zadržala u njihovim granicama. Ova brana, prema tumačenju nekih učenjaka, i danas postoji, a iza nje se još uvijek nalaze Je’džudž i Me’džudž, čekajući trenutak kada će im biti dozvoljeno da ponovo izađu.
Nasuprot tome, u suri El-Enbija (21:96-97), Je’džudž i Me’džudž se spominju u kontekstu budućih događaja, blizu Sudnjeg dana. Ovdje je naglašeno da će oni izaći i žurno se spuštati sa svake uzvisine, što simbolizira njihov masovni i iznenadni izlazak, koji će izazvati strah i paniku među ljudima. Ovaj izlazak će biti znak približavanja Sudnjeg dana, a njihova pojava će biti jedna od velikih fitni (iskušenja) koja će zadesiti čovječanstvo.
Tumačenja i različita mišljenja islamskih učenjaka
Islamski učenjaci imaju različita mišljenja o prirodi i značenju izlaska Je’džudža i Me’džudža. Jedna skupina učenjaka smatra da će njihov izlazak biti doslovan, tj. da će oni fizički probiti Zul-Karnejnovu branu i napasti svijet. Prema ovom mišljenju, njihov izlazak će se dogoditi neposredno pred Sudnji dan, a brana koju je Zul-Karnejn podigao i dalje postoji negdje na zemlji.
Drugi učenjaci smatraju da je njihov izlazak simboličan i da se odnosi na dozvolu koju će im Allah dati da izađu iz svojih područja i krenu u osvajanja i uništavanja. Ova skupina učenjaka smatra da su Je’džudž i Me’džudž već izlazili nekoliko puta u prošlosti i da će njihov posljednji izlazak biti najrazorniji.
Historijski kontekst i moguće identifikacije
Neki učenjaci i historičari pokušali su identificirati Je’džudž i Me’džudž sa historijskim narodima kao što su Mongoli ili Tatari, koji su u prošlosti činili velika razaranja na raznim dijelovima svijeta. Na primjer, postoji mišljenje da su najezde Mongola pod vodstvom Džingis-kana i njegovih nasljednika bile jedan od izlazaka Je’džudža i Me’džudža, dok drugi smatraju da su se oni pojavljivali i ranije, poput napada nomadskih plemena na drevne civilizacije Kine, Mezopotamije i Rimskog carstva.
Legende i spekulacije
Kroz historiju, mnoge legende i spekulacije su se razvile oko Je’džudža i Me’džudža. Neki su ih opisivali kao čudovišne ljude, dok su drugi tvrdili da potječu od Adema, ali ne i od Have, te su stoga polubraća ostatku čovječanstva. Postoje i razne priče o njihovom izgledu, koje su često preuveličane i bez temelja u vjerodostojnim izvorima.
Zaključak
Je’džudž i Me’džudž su misteriozni narodi čija je pojava spomenuta u Kur’anu i hadisima. Njihov izlazak, bilo da se radi o doslovnom ili simboličnom značenju, predstavlja jedno od velikih iskušenja pred Sudnji dan. Iako se mnoge legende i pretjerivanja vežu za njih, islamski učenjaci naglašavaju potrebu za oprezom i oslanjanjem na vjerodostojne izvore prilikom razmatranja ove teme. Na kraju, samo Allah zna pravu istinu o njima i njihovoj ulozi u događajima koji će prethoditi Kijametskom danu.
