Ugrožena Politička Komunikacija u Bosni i Hercegovini
Politička scena u Bosni i Hercegovini postaje sve napetija, a komunikacija među političarima često prelazi granice pristojnosti. Ovaj trend je nedavno ponovo došao do izražaja tokom javnog verbalnog sukoba između zastupnika Socijal-demokratske partije (SDP) Redže Lemezana i članica Stranke demokratske akcije (SDA), uključujući i istaknutu figuru kao što je Sebija Izetbegović. Ovaj incident nije samo odraz ličnih sukoba, već i šireg problema koji se tiče načina na koji političari vode dijalog u našem društvu. U ovom članku istražit ćemo uzroke takvog ponašanja, posljedice na političku kulturu, kao i moguće puteve ka poboljšanju političke komunikacije u Bosni i Hercegovini.
Ovaj konkretni incident započeo je kada je Lemezan na društvenoj mreži Facebook komentarisao održavanje utakmice Eurolige između Hapoela iz Tel Aviva i Dubaija u sarajevskoj Zetri. Ova utakmica je izazvala proteste određenog broja građana, koji su bili nezadovoljni činjenicom da se događaj održava u kontekstu koji povezuje sport s teškim istorijskim zločinima. Naime, tokom rata u BiH, mnogi građani su doživjeli stravične gubitke, a sjećanja na te događaje su još uvijek živa. Lemezan je, u svom komentaru, istakao da je logično očekivati proteste protiv Crvene zvezde, koja bi trebala gostovati u Sarajevu u decembru, ukoliko se sportski događaji povezuju s genocidom.
Njegov stav izazvao je niz oštrih reakcija, koje su uključivale i komentar predsjednice Kantonalne organizacije Žene SDA, Amele Divović. Ona je izjavila da je Lemezan “pokazao ogromnu količinu gluposti”. Ova izjava nije prošla nezapaženo, a reakcija nije kasnila. Sebija Izetbegović, na vrlo ličan način, obratila se Lemezanu rečenicom: “Do mene je, ja sam mu majku porodila. Mea culpa (Moja greška).” Ova izjava izazvala je mnoge osude javnosti, jer se smatrala neprimjerenom, posebno dolazeći od javne ličnosti čiji je stav od važnosti za mnoge građane. Ovakvo ponašanje ne doprinosi pozitivnoj slici politike i samo dodatno polarizira već podijeljeno društvo.
Lemezan je na ovu provokaciju odgovorio jasno, kazavši da je “SDA zapalila” zbog njegove usporedbe genocida u Srbiji i Izraelu. Njegov odgovor sugerira da, u nedostatku konkretnih argumenata, članovi SDA pribjegavaju uvredama umjesto konstruktivnoj raspravi. “U njihovoj borbi za političke pozicije ne biraju se ni riječi ni metode”, istakao je Lemezan, ukazujući na opasnost od upotrebe ličnih napada u političkoj borbi. Ovaj sukob zapravo odražava širi problem nedostatka dijaloga i spremnosti na razumijevanje različitih perspektiva u političkoj areni.
Ovaj incident je samo jedan od mnogih primjera koji ukazuju na to kako se politička komunikacija u Bosni i Hercegovini deteriorira. Čini se da je sve manje prostora za civilizovani dijalog, a sve više za lične sukobe i uvredu. U ovom kontekstu, primjetno je da političari, umjesto da se usmjere na teme koje su od suštinskog značaja za život građana, često prebacuju fokus na lične napade i političke igre. Ova praksa ne samo da narušava javni diskurs, već i podređuje kolektivne interese ličnim ambicijama, što dovodi do erozije povjerenja među građanima.
U ovom kontekstu, važno je napomenuti da su ranija ponašanja Sebije Izetbegović na društvenim mrežama također bila predmet kritika. Njeni neprimjereni komentari često su izazivali negodovanje javnosti i potvrdili su percepciju da političari često ne biraju sredstva kako bi ostvarili svoje ciljeve. Ovaj slučaj može poslužiti kao upozorenje da je potrebna promjena u načinu političkog dijaloga kako bi se izgradila konstruktivnija i zdravija politička atmosfera u zemlji. Uloga medija i civilnog društva u ovom procesu može biti ključna, jer oni mogu poslužiti kao posrednici u jačanju dijaloga među političkim akterima i građanima.
Kako bi se postigla bolja politička komunikacija, neophodno je osmisliti strategije koje će podstaknuti konstruktivne razgovore i smanjiti tenzije među političkim strankama. To može uključivati obuke za političare o tehnikama efektivne komunikacije, kao i jačanje institucija koje promovišu dijalog i saradnju. Također, važno je osnažiti građansko društvo kako bi se povećala participacija građana u političkim procesima, što može dodatno podstaknuti razvoj zdrave političke kulture. Samo kroz otvoren i iskren dijalog, Bosna i Hercegovina može napredovati prema stabilnijem i kohezivnijem društvu.
