Nesreća koja se dogodila u Novom Sadu ostavila je dubok trag među stanovnicima, i to s razlogom. Srušena nadstrešnica na Željezničkoj stanici Novi Sad odnijela je čak 14 života, dok su još tri osobe primljene u Klinički centar Vojvodine s ozbiljnim povredama i u kritičnom stanju. Potresni prizori, glasovi preživjelih i očaj svjedoka govore o stravičnom događaju koji će dugo ostati u kolektivnom pamćenju grada.
Svjedoci su opisivali trenutak kad se sve dogodilo kao scenu iz noćne more – zvuk pada nadstrešnice bio je toliko snažan da su mnogi pomislili da se radi o eksploziji. Jedan od očevidaca stajao je samo dvadesetak metara od mjesta nesreće i, vidno potresen, prisjetio se tog trenutka kada su svi ljudi oko njega stali, zbunjeni i u šoku. Prvih nekoliko sekundi nije bilo jasno što se uopšte dogodilo. On ističe da je bio potpuno ukopan u mjestu, nesposoban za pokret.
Kako su sekunde prolazile, shvatili su da se nadstrešnica srušila, prekrivši klupu na kojoj su sjedili nevini ljudi. Ljudi su se spontano počeli kretati prema ruševinama u nadi da će pronaći nekog preživjelog, ali suočeni s gomilom betonskih blokova, brzo su postali svjesni da sami ne mogu učiniti mnogo.
U tim trenucima zbunjenosti i straha, situacija se činila nestvarnom. Neki su počeli plakati, dok su drugi dozivali pomoć, pokušavajući doprijeti do zarobljenih ispod ruševina. „Pred našim očima, u samo jednoj sekundi, nestalo je toliko života,“ izjavio je svjedok. Mnogi su trčali na sve strane, ne znajući što učiniti. Hitna pomoć stigla je ubrzo, ali su ljudi bili u stanju šoka i neizvjesnosti, očajnički tražeći bilo kakve znakove života među ruševinama.
Posebno tragičan detalj vezan je za majku koja je na klupi ispred stanice ostavila svoje dijete kako bi kupila kartu. Kroz staklo željezničke stanice mogla je samo posmatrati kako se nadstrešnica obrušava, pokrivajući klupu na kojoj je bilo njeno dijete. Taj prizor, prema riječima svjedoka, bio je stravičan – žena je pokušavala prići, zazivala je dijete i vapila za pomoć, svjesna da ne može učiniti ništa.
Dodatni faktori koji su mogli utjecati na povećanje broja žrtava
Svjedok je ukazao na to koliko su srećom izbjegnute dodatne žrtve, s obzirom na blizinu autobuske stanice gdje često stoje gradski autobusi, kao i školski autobusi puni djece. Pomišljajući na mogućnost da je stajao samo malo bliže mjestu pada, svjedok ističe koliko se osjeća zahvalnim na životu, ali i svjestan strašnog gubitka onih koji su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.
Ovakvi trenuci ostavljaju neizbrisiv trag, a scene koje su svjedoci opisivali upućuju na surovu stvarnost kada se život mijenja u sekundi, bez ikakvog upozorenja. Ovo mjesto tragedije sada je prostor tuge, sjećanja i bola za preživjele, članove porodica i prolaznike prenosi pressmediabih
