Nova Strategija Nacionalne Sigurnosti SAD-a: Utjecaji na Bosnu i Hercegovinu
Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa nedavno je objavila novu strategiju nacionalne sigurnosti koja je izazvala brojne reakcije u Evropi, a posebno među zemljama koje se nalaze na putu ka članstvu u NATO-u. Ovaj dokument je izazvao diskusije zbog svojih drastičnih kritika prema evropskoj vanjskoj politici i akcenta na važnim pitanjima poput migracija, demografskih promjena i unutrašnjih transformacija Sjevernoatlantskog saveza. Ova strategija ne samo da reflektuje trenutne globalne trendove, već i postavlja temelje za buduće odnose među državama, posebno u kontekstu sigurnosti.
U ovoj strategiji, migracije i “civilizacijske promjene” stavljaju se u središte sigurnosnog okvira, naglašavajući kako NATO više nije isključivo vojni savez, već platforma za političku sigurnost koja se može suočiti sa značajnim unutrašnjim promjenama. Ovaj pristup je izuzetno važan za Bosnu i Hercegovinu, koja iako nije direktno spomenuta, može osjetiti dalekosežne posljedice ovog dokumenta. Bosna i Hercegovina, kao država koja se bori s mnogim unutrašnjim izazovima, može biti primorana da prilagodi svoju strategiju u skladu s novim globalnim tokovima i smjernicama.
Posljedice za Bosnu i Hercegovinu
Bosna i Hercegovina je već dugo u procesu aktiviranja MAP-a (Programa akcije za članstvo) i predložila je više godišnjih ANP (Akcionih planova) dokumenata. Ipak, napredak u ovom procesu ostaje spor i nedosljedan. Zadnja značajnija promjena dogodila se 2019. godine kada je NATO odobrio inicijalni ANP, nakon čega je dinamika postepeno opadala. U skladu s novom strategijom SAD-a, koja naglašava selektivniji i manje intenzivan angažman Washingtona, Bosna i Hercegovina se može susresti sa novim izazovima na svom putu ka NATO-u. Ova situacija dodatno otežava pokušaje vlasti da osiguraju članstvo u ovom vojnom savezu, jer se pojavljuju različiti interesi unutar samog društva.
Pored toga, oslabljen američki angažman dodatno otvara prostor za one aktere koji se protive NATO integracijama. U Republici Srpskoj, retorika o vojnoj neutralnosti dominira već dugi niz godina, a politički lideri, poput Milorada Dodika, smatraju da Bosna i Hercegovina ne treba pristupati Alijansi. Ova situacija može stvoriti dodatne prepreke za napredak BiH ka NATO-u, jer se unutar zemlje ne stvara konsenzus o važnosti članstva. Nepostojanje zajedničkog stava među političkim liderima čini proces integracije još složenijim, a građani se često nalaze u situaciji u kojoj su zbunjeni o tome šta članstvo u NATO-u zapravo podrazumijeva.
Geopolitičke Igračke i Utjecaj Rusije
U sklopu ovih izazova, jača i mogućnost ruskog utjecaja u regionu. Rusija se aktivno protivi širenju NATO-a na Balkanu i koristi unutarnje političke podjele u Bosni i Hercegovini kako bi oslabila jedinstven pristup sigurnosnim reformama.
Kroz različite inicijative i ekonomske projekte, Moskva se trudi da ojača svoj utjecaj, a često se oslanja na podršku lokalnih političkih figura koji su skeptični prema zapadnim integracijama. U ovoj atmosferi, proces MAP-a ulazi u fazu tzv. “tehničkog trajanja” — formalno ostaje aktivan, ali bez značajnijih političkih pomaka ili stvarnih rezultata.
Ovo dovodi do stagnacije koja može imati dugoročne posljedice na sigurnosnu arhitekturu regiona.
Ovo stvara sigurnosni vakuum u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi između smanjenog zapadnog angažmana i ruskog povećanog utjecaja. U tom kontekstu postavlja se pitanje može li Evropska unija preuzeti dio uloge koju su Sjedinjene Države tradicionalno imale u NATO-u. Međutim, EU trenutno nema kapacitet ni vojnu infrastrukturu da bi mogla biti adekvatan sigurnosni garant, što dodatno komplikuje situaciju. S obzirom na trenutne globalne tenzije i unutrašnje probleme, EU se suočava s izazovima koji je sprječavaju da igra aktivniju ulogu u regionu.
Politička Volja i Budućnost BiH
Nova američka strategija tako označava neizvjesno razdoblje za NATO aspiracije Bosne i Hercegovine u posljednjih gotovo dvadeset godina. Uslovi u kojima se Bosna i Hercegovina nalazi zahtijevaju hitne promjene i donošenje odluka koje mogu preokrenuti trenutnu situaciju.
Napredak ka NATO-u zavisi od političke volje unutar zemlje, koja, nažalost, već dugo izostaje. Bez aktivnog angažmana svih političkih aktera, teško je zamisliti da će Bosna i Hercegovina uspjeti ostvariti svoje ciljeve. Osim toga, unutarnje podele među narodima i političkim strankama dodatno otežavaju situaciju.
U zaključku, jasno je da nova strategija nacionalne sigurnosti SAD-a donosi značajne promjene koje će direktno utjecati na budućnost Bosne i Hercegovine. Bez odlučujuće političke volje i podrške iz inostranstva, ambicije BiH za članstvom u NATO-u ostaju neizvjesne, a sigurnosni izazovi se samo umnožavaju. Ovaj trenutak može biti kritičan za budućnost zemlje, a vlasti moraju preuzeti odgovornost i suočiti se s izazovima koji su pred njima kako bi osigurali stabilnost i napredak zemlje u narednim godinama.
