Aktuelna situacija u svijetu, naročito izazvana pandemijom, donijela je mnoge izazove i poteškoće s kojima se ljudi svakodnevno suočavaju. Izet ef. Čamdžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Zavidovići, osvrnuo se na ove probleme u svojoj posljednjoj hutbi. Njegove hutbe i predavanja su široko prepoznata na društvenim mrežama, gdje svojim iskrenim pristupom i jasnim porukama dopire do srca mnogih. Tokom svoje hutbe, efendija Čamdžić je govorio o tome kako, čak i u ovako teškim vremenima, često zaboravljamo cijeniti ono što imamo i ne koristimo blagodati koje su nam date.
U trenutku kada su mnoge zemlje zatvorile granice zbog pandemije, efendija Čamdžić je istakao jednu važnu činjenicu – mi nismo spremni za ovakve krize. Naglasio je kako bi nas sedmica ili dvije sa zatvorenim granicama ostavile bez osnovnih sredstava za život, jer su naši hambari, koševi, podrumi i tavani prazni, a naše njive i livade zarasle u šiblje i šikaru. Ova slikovita predstava zapuštenosti zemlje ukazuje na ozbiljan problem – nedostatak samodostatnosti i pripremljenosti za krizne situacije.
Efendija se dotakao i posljedica pandemije na ekonomiju, naglašavajući kako će mnoge fabrike biti zatvorene, a veliki broj ljudi ostati bez posla. Također, istakao je da se države zadužuju kako bi prebrodile ovu krizu, ali posljedice koje nas čekaju nakon pandemije još uvijek nisu sasvim jasne. Iako je situacija alarmantna, efendija je pozvao ljude da slušaju savjete stručnjaka i rade sve što mogu kako bi olakšali sebi i drugima. Posebno je naglasio važnost slijediti primjer Jusuf a.s., koji se prvo pouzdao u svoj trud i rad na zemlji, a tek potom u Allahovu pomoć.
Efendija Čamdžić se prisjetio svog rahmetli djeda, koji je bio simbol vrijednosti i odgovornosti prema zemlji i radu. Njegov djed bi, nakon što bi sakupio plodove mukotrpnog rada, ponosno govorio svojoj djeci da su osigurali hranu za cijelu godinu. To je bila ključna vijest koja je predstavljala sigurnost i stabilnost. Danas, međutim, generacije poput te efendijine, suočavaju se s realnošću da bi u slučaju zatvaranja granica za kratko vrijeme ostali gladni, jer nisu pripremljeni – nema uskladištenih zaliha, a zemlja je neobrađena.
Efendija dalje naglašava da Bosna i Hercegovina, zemlja bogata prirodnim resursima, ima sve potrebno da se njeni stanovnici sami hrane i brane. Allah dž.š. je ovoj zemlji podario mnoge blagodati, ali je na ljudima da te blagodati koriste na ispravan način. Ukoliko se posvetimo radu na zemlji, kaže efendija, ne samo da ćemo osigurati hranu za sebe, već ćemo postići dunjalučko dostojanstvo i ahiretski spas. Ovdje se ističe važnost kombinacije vjere i rada – pouzdanje u Allaha dolazi nakon što osoba učini sve što je u njenoj moći.
Ključne poruke hutbe mogu se sažeti u nekoliko važnih koraka:
- Raditi na zemlji: Efendija poziva ljude da izađu na svoje njive, zasade i obrade zemlju. Na taj način mogu osigurati svoju budućnost, čak i ako im sada te zalihe nisu neophodne.
- Samodostatnost: Kroz rad i ulaganje u zemlju, postajemo neovisni o vanjskim faktorima i izbjegavamo poniženje koje dolazi kada moramo tražiti pomoć od onih koji nam ne žele dobro.
- Odgovornost: Na svima nama je da budemo odgovorni i ne zapostavljamo ono što nam je dato na korištenje. Odluka da radimo na zemlji i proizvedemo hranu za sebe ima dalekosežne posljedice – ne samo materijalne, već i duhovne.
Efendija Čamdžić također ističe opasnost od zavisnosti od drugih. U situaciji kada nas naša zapuštenost i neodgovornost dovedu do toga da nemamo zalihe hrane, postavlja pitanje: “Hoćemo li tada pružati ruke prema onima koji negiraju genocid počinjen nad nama?” Ova snažna poruka ukazuje na poniženje koje može doći zbog nesposobnosti da se brinemo sami o sebi. Ako zanemarimo savjete stručnjaka i ne preduzmemo odgovarajuće mjere, ne samo da ćemo ostati bez hrane, već ćemo biti prisiljeni tražiti pomoć od onih koji su nas povrijedili u prošlosti.
Zaključno, efendija Čamdžić je svojom hutbom poslao snažnu poruku o važnosti rada, samodostatnosti i odgovornosti. Istaknuo je da nas ova kriza može naučiti vrijednim lekcijama o tome koliko je važno biti pripremljen za nepredviđene situacije. Iako je pandemija donijela mnoge izazove, efendija vjeruje da možemo ublažiti posljedice krize ako slušamo savjete stručnjaka, radimo na svojoj zemlji i osiguramo svoje resurse za budućnost. Pouzdanje u Allaha dolazi nakon što smo uložili trud i rad u ono što nam je dato, a time osiguravamo ne samo svoju svakodnevnu egzistenciju, već i dostojanstvo na ovom i spas na budućem svijetu.
