Životna borba samohrane majke Ermine Demirović
Ermina Demirović iz Kotor Varoši, majka dviju kćerki, Šejle (24) i Ajle (14), suočava se s najtežim trenucima u životu. Nakon što ju je suprug napustio poslije 25 godina braka, ostala je potpuno sama, bez ikakvih primanja, boreći se da sačuva jedini dom koji imaju. Pored ogromne emotivne boli, sada je pritisnuta i pravnim problemima koji joj prijete potpunim gubitkom krova nad glavom.
Njena priča otkriva surovost realnosti u kojoj se našla, suočena s okrutnim postupcima porodice njenog bivšeg supruga, ali i vlastite rodbine, koja joj postavlja nezamislive ultimatume. Dok pokušava pronaći izlaz, dodatno je pritisnuta činjenicom da se njena starija kćerka Šejla bori s karcinomom petne kosti i već je prošla kroz dvije teške operacije.
Težak životni put i gubitak podrške
Brak koji je Ermina imala nije oduvijek bio loš. Naprotiv, kako sama kaže, bilo je sretnih trenutaka sve dok nisu nastupili ozbiljni problemi, praćeni nasiljem.
„Muž me znao udariti pred djecom… Život me nikad nije mazio.“
Nakon što ih je napustio prije pet godina, ne samo da je prestao brinuti o djeci, nego sada i pravno traži razvod i raskid svake veze s njima. Stan u kojem Ermina i njene kćerke žive nije u njenom vlasništvu, već se vodi na strica njenog bivšeg muža. Kada je on odlučio da ih izbaci, podršku je dobio i od svekra, koji insistira da se Ermina i djevojke isele iz stana bez alternative gdje će otići.
Osim što im prijeti gubitak doma, Ermina je doživjela još jedan veliki šok. Njena vlastita rodbina, od koje je očekivala pomoć, postavila joj je neprihvatljiv uslov:
- Može se vratiti u porodičnu kuću, ali bez djece.
Ovaj prijedlog nije mogao biti opcija za majku koja je svoju djecu odgajala s ljubavlju i posvetila im čitav svoj život.
Nepodnošljiv stres i neizvjesna budućnost
Dok se suočava s nesigurnom budućnošću, njena porodica živi u stanju stalnog stresa. Njihove stvari su već spakovane u kutije, jer svakog trenutka očekuju prisilno iseljenje.
„Svake noći legnemo sa brigom, ujutro se budimo s još većim stresom. Svaki dan nam može donijeti naredbu za iseljenje.“
Najbolnija činjenica u cijeloj ovoj situaciji jeste zdravstveno stanje njene starije kćerke. Šejla je već prošla kroz dvije teške operacije zbog karcinoma i njena borba još uvijek traje. Uprkos tome, njihov otac ne pokazuje nikakav interes za njeno zdravlje niti sudjeluje u njenoj brizi.
„Nikada me nije pitao kako sam. Ako se sretnemo na ulici, razmijenimo nekoliko riječi i to je sve.“
Ona se, pored bolesti, suočava i s činjenicom da će ih otac uskoro i pravno od sebe odbaciti, jer je podnio zahtjev sudu da se odrekne svih prava i odgovornosti prema kćerkama.
Majčinska snaga i posljednja želja
Usprkos svim ovim nepravdama, Ermina ne gubi volju za borbu. Njena najveća želja sada je osigurati krov nad glavom za svoje dvije djevojčice, kako bi imale bar osnovnu sigurnost.
„Godinama sam vjerovala da ćemo uspjeti. Ali kad smo primili pismo o iseljenju, osjećala sam se potpuno slomljeno. Ako im bar mogu obezbijediti siguran dom, nakon toga mi ništa više nije važno.“
Njena priča je apel svim dobrim ljudima, institucijama i organizacijama koje mogu pomoći. Njena borba nije samo za nju, već i za njene kćerke, koje su već pretrpjele dovoljno patnje. Svaka pomoć – bilo finansijska, pravna ili podrška u traženju trajnog rješenja – može značiti razliku između potpunog očaja i novog početka.
Ermina i njene kćerke nisu same u ovoj borbi. Oni koji žele pomoći, mogu se uključiti i omogućiti im priliku za sigurniji i stabilniji život. Svaka podrška, ma koliko mala bila, može promijeniti njihov svijet prenosi YouTube kanal “Tatabrada
