Mustafa ef. Cerić, bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, objavio je javni komentar na izjave srpskog patrijarha Porfirija, izrazivši svoju duboku zabrinutost i neslaganje. Ovaj njegov osvrt, pod naslovom „Ispravka krivog navoda srpskog patrijarha Porfirija u Prijedoru“, odnosi se na patrijarhovu izjavu u kojoj je Republiku Srpsku nazvao „državom“. Mustafa ef. Cerić jasno stavlja do znanja da taj entitet u Bosni i Hercegovini nikada nije bio i nikada neće biti priznata država. Njegov ton je oštar, ali i emocionalno obojen, pogotovo kada govori o zločinima i genocidu koji su se dogodili u Prijedoru, a koji se, prema njegovim riječima, ne smiju zaboraviti.
Na početku, Cerić se obraća direktno patrijarhu Porfiriju, podsjećajući ga na važnost poštivanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. On naglašava da je entitet Republika Srpska uspostavljen nakon protjerivanja i ubistava autohtonih Bošnjaka, te da ne može biti priznat kao država. Cerić također podsjeća na bogatu historiju Bosne i Hercegovine, uključujući krunisanje Tvrtka I Kotromanjića kao prvog bosanskog kralja. To je snažan simbol bosanskog identiteta koji, kako on tvrdi, patrijarh Porfirije ne bi trebao zanemarivati ili potkopavati.
Cerić izražava svoju ogorčenost izjavom patrijarha u Prijedoru, gradu koji je bio svjedok strašnih zločina nad bošnjačkim civilima. On ukazuje na to da patrijarh ne bi smio braniti političare poput Milorada Dodika, koji svojim anti-bosanskim i anti-muslimanskim izjavama narušava mir i sigurnost u zemlji. Milorad Dodik, prema Ceriću, nije samo politička figura već simbol podjela i netrpeljivosti, osoba koja svojim postupcima širi mržnju i podstiče sukobe.
U srednjem dijelu svog komentara, Cerić posebno naglašava tragediju koja je zadesila Bošnjake u Prijedoru. Kroz priču o Havi majki Prijedorčanki, koja je izgubila šest sinova i muža tokom rata, on pokušava ilustrirati bol koju su preživjele bošnjačke majke. Njegov ton postaje osobniji i emocionalniji, jer se dotiče pitanja odgovornosti srpskog naroda i njihovih vjerskih vođa za zločine počinjene tokom rata. On se pita da li patrijarh Porfirije, kao vođa srpske pravoslavne crkve, ima moralnu obavezu da prizna te zločine i zatraži oprost od žrtava genocida.
Ono što Cerić vidi kao najveći problem jeste odbijanje srpske strane da prizna genocid i zločine počinjene nad Bošnjacima. On ukazuje na to da, dok se negira zločin, bol i patnja žrtava nastavljaju. Ističe i da je zakon o zabrani negiranja genocida donesen kako bi se spriječilo dalje širenje mržnje, ali da taj zakon nema efekta sve dok se ne prihvati istina o onome što se dogodilo.
Cerić dalje upućuje kritike patrijarhu zbog njegovog izostanka empatije prema Bošnjacima. Navodi da bi patrijarh trebao pokazati razumijevanje i suosjećanje, a ne blagosiljati političare poput Dodika koji negiraju genocid. Očekuje od njega da prepozna patnje majki poput Have iz Prijedora i da se založi za podizanje spomenika u čast nevino ubijenih bošnjačkih civila. Kroz ovu sugestiju, Cerić ukazuje na važnost priznanja zločina kao prvog koraka prema pomirenju i izgradnji trajnog mira.
Cerić koristi primjere iz literature kako bi naglasio razliku u emocionalnom pristupu između Bošnjaka i Srba. On se poziva na poemu Skendera Kulenovića „Stojanka majka Knežopoljka“, koja opisuje tragediju srpskog naroda tokom Drugog svjetskog rata, i predlaže da bi srpski pjesnici trebali napisati sličnu poemu o Havi majki Prijedorčanki. Time želi naglasiti da su patnje svih naroda slične, ali da je potrebno priznati te patnje i suosjećati s njima kako bi se krenulo naprijed.
Prema Ceriću, srpski patrijarh nije pokazao dovoljnu hrabrost da se suoči sa zločinima koje su počinili pripadnici njegovog naroda, a takav stav on vidi kao prepreku za izgradnju mira u Bosni i Hercegovini. On patrijarhovu izjavu u Prijedoru vidi kao izravnu podršku Miloradu Dodiku i njegovoj politici podjela, što dodatno otežava situaciju u zemlji.
Na kraju, Cerić šalje poruku nade bošnjačkom narodu u Prijedoru. On poziva Bošnjake da budu strpljivi i da se nadaju konačnoj pravdi, jer pravda može biti spora, ali nikada ne izostaje. Svoju poruku završava dovom Svevišnjem Allahu, moleći za snagu i izdržljivost za sve one koji su pretrpjeli gubitke.
Ovaj komentar Mustafe ef. Cerića odražava duboku zabrinutost zbog trenutne političke i društvene situacije u Bosni i Hercegovini, ali i poziva na pomirenje kroz priznavanje istine i suočavanje s prošlošću.
