Bušmani, jedno od najstarijih plemena na svijetu, čuvaju svoju tradiciju i način života već hiljadama godina. Žive u sušnim područjima južne Afrike i bore se protiv uticaja zapadnjačke kulture, dok poštuju prirodu i posjeduju nevjerovatno znanje o lokalnoj flori i fauni, što im omogućava preživljavanje u surovim pustinjskim uvjetima. Njihova kultura obiluje ritualnim plesovima i muzikom, koja služi za duhovno uzdizanje, liječenje i jačanje zajednice.
Prema najnovijim podacima, Bušmana ima oko 100.000, a većina živi u Bocvani, Namibiji, Južnoj Africi i Angoli. Nemaju stalna prebivališta i stalno su u potrazi za hranom, noseći sve što posjeduju na svojim leđima. Njihove kućice naprave za jedan dan. Pleme se dijeli na lovce i sakupljače, a njihov način života nije se promijenio od davnina.
Bušmani, pleme poznato po svojoj izolaciji, nisu se miješali s drugim narodima, što je potvrđeno genetskim istraživanjima koja pokazuju da nemaju priliv novih gena. Pripadaju najstarijem sloju afričkog stanovništva i razlikuju se od ostalih afričkih naroda. Njihova prilagodba sušnim uvjetima čini ih pravim medicinskim fenomenom: nemaju znojne žlijezde, ne mogu pljuvati i žene imaju specifičnu zaštitu polnih organa.
Bušmani su lovci i sakupljači, lovom i sakupljanjem korijenja i jestivih biljaka osiguravaju hranu. Njihova naselja su jednostavna skloništa od trave, šiblja ili kože. Vode nomadski život u malim mobilnim grupama od oko 25 osoba. Večeri provode zajedno, prepričavajući događaje dana, pjevajući i dogovarajući se o obavezama za sutra. Lov je glavna aktivnost, s poglavicom na čelu grupe.
Religija Bušmana je šamanistička, vjeruju u spiritualno biće Kagena, stvaratelja i junaka mnogih mitova. Najsvetija životinja im je eland. Vjeruju u dva boga, jednog na istoku i drugog na zapadu, te u duhove mrtvih, ali ne prakticiraju obožavanje predaka. Njihov jezik pripada kojsanskoj grupi, poznat po “klik” glasovima.
Bušmani koriste tradicionalne metode paljenja vatre i puše halucinogenu biljku punku punku, koja je jača od marihuane. Taj ritual je dio njihove tradicije, a biljku nalaze tokom kišne sezone, dok tokom sušne koriste slukupi. Puše nekoliko puta dnevno, vjerujući da im to daje snagu za lov i druge aktivnosti.
Seks je važan dio života Bušmana, vode ljubav nekoliko puta dnevno u svojim kolibama. Njihovi odnosi su bez ljubomore; muškarci nakon nekog vremena zamjenjuju žene s drugim muškarcima iz grupe ili druge grupe, čime izbjegavaju genetske probleme. Djeca ostaju s majkama, koje se presele kod novih partnera. Mladi mogu otići u druge grupe da upoznaju buduće partnere, s kojima provode mjesec dana prije nego što se vrate u matično pleme.
Žene Bušmana karakterizira steatopigija, akumulacija masnoće u mišićima zadnjice i bokovima, što postižu hranom bogatom mastima, kao što je meso babuna. Osim brige o djeci, žene sakupljaju jestivo korijenje i voće, često uz pratnju muškaraca radi zaštite. Porađaju se same i u tišini, izvan kampa, bez ispuštanja zvuka.
Plodnost kod žena Bušmana počinje u dobi od 19 ili 20 godina, a obično rode 3 do 4 djece. Životni vijek im je rijetko duži od 50 godina. Bušmani su impresivan primjer naroda koji je, unatoč surovim uvjetima i pritiscima moderne kulture, uspio sačuvati svoj drevni način života.
