Politička Kriza u Bosni i Hercegovini: Stanje i Perspektive
Bosna i Hercegovina se trenutno suočava s jednom od najtežih političkih kriza otkako su završeni sukobi devedesetih godina. Profesor međunarodnih odnosa i geopolitike, Jahja Muhasilović, naglašava da je situacija izuzetno zabrinjavajuća, a posebno se ističe ponašanje predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, koji svojim postupcima sve više vodi entitet prema faktičkom odcjepljenju. Ova kriza je dodatno pogoršana donošenjem zakona koji su, prema njegovom mišljenju, neustavni i blokiraju rad državnih institucija na teritoriji RS-a.
U ovoj novoj postdejtonskoj realnosti, Bosna i Hercegovina više nije jasno funkcionalna jedinstvena država. Umjesto toga, postavlja se pitanje da li klizi prema modelu poput Kipra, gdje formalno postoji jedna država, ali u praksi funkcionišu odvojene političke i institucionalne cjeline. Muhasilović upozorava da je jedan od najvećih rizika to što se trenutna kriza, uključujući Dodikovo ponašanje, sve više normalizira, što može dovesti do ozbiljnih posljedica za budućnost države.
Normalizacija Krize i Utjecaj Trojke
U ovom kontekstu, posebno se naglašava uloga političke grupacije poznate kao Trojka, koja, prema Muhasiloviću, igra ključnu ulogu u legitimizaciji i prikrivanju situacije u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi. Naime, Trojka se sastoji od tri vodeće stranke: SNSD, HDZ BiH i stranka naroda Bošnjaka. Ove stranke, iako često suprotstavljene, međusobno surađuju u cilju održavanja svojih političkih pozicija, dok istovremeno zanemaruju interes šire javnosti. Muhasilović ističe da Trojka djeluje kao „protočni bojler“ za interese hrvatskih političkih lidera, što dodatno komplikuje političku dinamiku. Krivicu za normalizaciju krize profesor pripisuje i međunarodnoj zajednici koja, po njegovom mišljenju, ne preuzima dovoljno aktivnu ulogu u rješavanju ove situacije.
Kao rezultat toga, Bosna i Hercegovina bi mogla postati entitet koji postoji samo na papiru, dok bi na terenu došlo do stvaranja tri politički odvojene cjeline: Republika Srpska kao gotovo potpuno autonomni entitet, zona pod kontrolom HDZ-a unutar Federacije, te bošnjačke oblasti u kojima bi preostale državne institucije funkcionalno djelovale. Ova fragmentacija bi dovela do daljnjeg slabljenja državnog autoriteta i potencijalno do sukoba između različitih entiteta, što bi unaprijedilo postojanje napetosti i potencijalnih oružanih sukoba.
Dodikove Strategije i Geopolitički Okvir
Milorad Dodik ne planira formalno otcjepljenje Republike Srpske jer je svjestan da za to nema podršku međunarodne zajednice niti pravne osnove. Umjesto toga, on provodi tihi plan u kojem Republika Srpska postaje nezavisna unutar BiH, a sve to bez zvanične objave. Stručnjaci smatraju da će, ukoliko se trenutni trend nastavi, Dodik i HDZ stvoriti trojnu strukturu koja bi mogla dovesti do kvazirepublika unutar BiH, osnažujući vlastite pozicije putem etničkih podjela. Ova strategija zasigurno ima podršku određenih krugova unutar Beograda, koji očigledno igra ulogu vladara Republike Srpske, dok Zagreb ima dominaciju unutar Federacije, doprinoseći tako daljnjoj fragmentaciji političkog prostora.
U ovom kontekstu, ugroženost političke stabilnosti dodatno se pojačava činjenicom da Beograd očigledno igra ulogu vladara Republike Srpske, dok Zagreb ima dominaciju unutar Federacije. Ova situacija se poklapa s ranijim analizama koje ukazuju na geopolitičko povlačenje granica unutar Bosne i Hercegovine, što može imati dugoročne posljedice na mir i stabilnost u regionu. Osnaživanjem etničkih podjela i promoviranjem separatizma, Dodik stvara tlo za nastanak novih, potencijalno opasnih tenzija.
Izborni Zakoni i Kontrola Institucija
Kako se izbori budu približavali, Muhasilović predviđa da će lider HDZ-a, Dragan Čović, sve više insistirati na izmjenama Izbornog zakona koje će odgovarati isključivo interesima njegove stranke. Očekuje se da će ove reforme omogućiti daljnje marginaliziranje Bošnjaka u političkom procesu. On naglašava da će političke ucjene, prijetnje hapšenjima i izazivanje kriza postati standardni alati za ostvarivanje političkih ciljeva. Ove izmjene zakona mogu dovesti do stvaranja paralelnih institucija, a time i do potpunog obesmišljavanja postojećeg izbornog sistema. Povezivanjem vlasti i privatnog interesa, političke stranke ne samo da potkopavaju demokratski proces, već i diskredituju same institucije države.
Dodikova strategija, kako se čini, ide u prilog ne samo HDZ-u, već i njegovim vlastitim planovima, jer omogućava etničku podjelu države. Muhasilović ističe da su Trojka, HDZ i SNSD sada povezani u političku simbiozu koja omogućava da Bošnjaci budu sistematski zaobiđeni u donošenju ključnih odluka vezanih za budućnost zemlje. Ova situacija predstavlja ozbiljnu prijetnju stabilnosti i jedinstvu Bosne i Hercegovine, jer jasno ukazuje na jačanje etničkog nacionalizma i politizaciju identiteta.
Posljedice i Mogućnosti za Budućnost
U svjetlu mogućih promjena američke administracije i dolaska novih ljudi u Bosnu i Hercegovinu, postoji šansa za implementaciju izmjena koje bi mogle dodatno osnažiti HDZ-ove pozicije. Ukoliko međunarodna podrška bude prisutna, probosanske snage bi se mogle naći u vrlo nepovoljnom položaju, bez alata da zaustave daljnje razgradnje državnog autoriteta. Ovakva situacija može dovesti do radikalizacije pojedinih društvenih grupa, što bi dodatno destabilizovalo već krhku političku situaciju.
Na kraju, Muhasilović upozorava na najopasniji aspekt trenutne situacije: HDZ i SNSD su mjesecima blokirali smjenu svojih ministara koristeći političke instrumente ucjene, što je omogućila slabost Trojke. Ovakvo kontinuirano blokiranje ne samo da onemogućava funkcionisanje vlade, već i stvara pritisak na čitav sistem vlasti. Ovo ukazuje na potrebu za hitnom reakcijom i jačanjem državnih institucija kako bi se očuvala Bosna i Hercegovina kao funkcionalna država. Osnaživanje civilnog društva, podrška pravnoj državi i internacionalna saradnja postali su ključni faktori za održavanje stabilnosti i mira unutar države.
