U jeku sve dublje eskalacije sukoba na Bliskom istoku, Moskva je uputila jasan apel izraelskim vlastima, pozvavši ih da odmah prekinu zračne napade na lokaciju od izuzetne osjetljivosti – nuklearnu elektranu Bushehr. Ovaj poziv dolazi u trenutku kada se ratna dejstva intenziviraju, a međunarodna zajednica upozorava na moguće katastrofalne posljedice daljnjih napada na infrastrukturu koja ima i stratešku i ekološku važnost.
Bushehr, smještena na obali Perzijskog zaljeva, predstavlja jedinu operativnu nuklearnu elektranu u Iranu. Riječ je o postrojenju koje koristi rusko nuklearno gorivo, a prema ustaljenoj praksi, korišteno gorivo se po završetku ciklusa transportuje natrag u Rusiju, kako bi se umanjio rizik od njegove zloupotrebe ili širenja tehnologije za proizvodnju oružja. Upravo ta činjenica čini prisustvo ruskih naučnika u ovoj elektrani dodatno osjetljivim pitanjem. Napad na lokaciju gdje borave strani stručnjaci automatski podiže nivo međunarodne zabrinutosti.
Do sada nije precizirano kolike su razmjere štete nastale izraelskim zračnim napadom na područje oko elektrane, ali se zna da je riječ o vrlo rizičnoj zoni. S obzirom na prirodu nuklearnih postrojenja, svaki direktan ili indirektan udarac može izazvati lančanu reakciju – ne samo tehničku nego i političku. Moskva ne skriva zabrinutost i najavljuje da će pažljivo pratiti svaki dalji korak izraelske vojske u toj regiji.
S obzirom na potencijalne posljedice, stručnjaci i zvaničnici izražavaju zabrinutost zbog mogućeg:
-
zagađenja zraka radioaktivnim materijalom,
-
kontaminacije voda Perzijskog zaljeva,
-
humanitarne katastrofe koja bi mogla zahvatiti milione ljudi u regionu.
Kako bi umanjili rizike u slučaju napada širih razmjera, uključeni akteri, zajedno s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA), razvili su plan za hitne situacije. Taj plan uključuje:
-
Evakuaciju osoblja iz kritičnih zona;
-
Privremeno gašenje osjetljive opreme i sistema;
-
Dekontaminacione mjere u slučaju curenja radijacije;
-
Obavještavanje lokalnog stanovništva i susjednih zemalja.
Ovaj događaj dodatno komplikuje odnose između regionalnih sila i stavlja u pitanje granice dosadašnjeg vojno-političkog djelovanja. Ukoliko se potvrdi da je meta napada bila upravo nuklearna elektrana Bushehr, to bi moglo predstavljati presedan u savremenim sukobima jer bi značilo da nijedan objekt – čak ni onaj sa civilnom i međunarodnom funkcijom – više nije zaštićen.
Moskva ističe da će svaki naredni napad na objekte gdje borave ruski državljani smatrati ozbiljnom provokacijom i da bi to moglo uticati na njenu geopolitičku poziciju prema Bliskom istoku. Pored toga, ukazano je i na pravne aspekte – napadi na nuklearna postrojenja pod određenim uslovima mogu se tumačiti kao kršenje međunarodnog humanitarnog prava, naročito ako izazovu velike civilne žrtve i ekološke posljedice.
U završnici ove napete epizode, ostaje neizvjesno da li će Izrael uzeti u obzir ruski zahtjev. No, sasvim je izvjesno da će napad na Bushehr ući u analize međunarodnih eksperata kao momenat kad je ratna dinamika prešla novu liniju – onu gdje bezbjednost ne garantuju ni međunarodni protokoli, ni naučna saradnja, ni prisustvo stranih stručnjaka.
Pored tehničkih i ekoloških opasnosti, napad na Bushehr otvara vrata novom obliku međunarodne krize, u kojem se miješaju elementi ratovanja, energetike i diplomatije. Ruska prisutnost u Iranu kroz energetske projekte, poput ove elektrane, nije samo pitanje saradnje, već i strateškog pozicioniranja Moskve u regiji. Svaki napad na objekte u kojima su angažovani ruski stručnjaci nosi rizik direktnog konfrontiranja dviju velikih sila – Izraela, koji uživa potporu Zapada, i Rusije, čija se uloga u globalnoj sigurnosnoj arhitekturi ponovno pojačava. Ova situacija potencijalno može prerasti iz lokalnog sukoba u širu geopolitičku nestabilnost, s posljedicama koje bi osjetile ne samo zemlje Bliskog istoka, već i Evropa i Azija.
U narednim danima pažnja međunarodne javnosti bit će usmjerena na razvoj situacije oko Bushehra, ali i na reakciju velikih sila u Vijeću sigurnosti UN-a. Hoće li Rusija pokrenuti diplomatsku ofanzivu? Hoće li Izrael opravdati svoje poteze potrebom za nacionalnom sigurnošću? I hoće li Iran koristiti napad kao dodatni argument za jačanje vlastite vojne doktrine? Sve su to pitanja koja će oblikovati naredne faze ovog sukoba. Jedno je sigurno – trenutak kada je civilni nuklearni objekat postao legitimna vojna meta označava opasnu prekretnicu u načinu na koji se vodi rat u 21. stoljeću.
