Hvala Allahu i neka su salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:
Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: „U njima će biti one (hurije) koje predase gledaju, one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo“ (Er-Rahman, 56). Ovaj ajet se odnosi na hurije u Džennetu, a u komentaru ovog ajeta, poznati mufessir Ibn Džerir Taberi objašnjava da ovdje Allah negira mogućnost da je bilo koji čovjek ili džin imao intimni odnos s hurijama prije stanovnika Dženneta. Ovo ukazuje na njihovu čistoću i nevinost, što je pohvalna osobina.
Allahova negacija intimnog odnosa hurija s ljudima i džinima prije Dženneta ima svoju svrhu. U islamu, Allah ne bi istakao nešto što je nemoguće ili besmisleno. Ako bi intimni odnos između džina i ljudi bio nemoguć, onda bi spominjanje ovoga u ajetu bilo besmisleno. Na primjer, nije pohvalno reći da radni stol ne nanosi nepravdu službenicima, jer je jasno da stol ne može činiti nepravdu. Međutim, reći da određeni direktor ne čini nepravdu svojim zaposlenima je pohvalno, jer postoji mogućnost da to može učiniti.
Dakle, pošto Uzvišeni Allah u ajetu negira da je džin imao odnos s hurijama prije Dženneta, to ukazuje na mogućnost takvog odnosa. Većina islamskih učenjaka slaže se da je intimni odnos između džina i ljudi moguć. Ibnul-Dževzi u svom tefsiru „Zadul-mesir“ kaže: „U ajetu je dokaz da džin može polno općiti sa ženom kao čovjek“. Ovaj stav potvrđuju i učenjaci poput El-Alusija i El-Beka’ija u svojim tefsirima.
Ibn Tejmije u svom djelu „Medžmu’ul-fetava“ govori o interakciji između ljudi i džina, naglašavajući da takve veze mogu uključivati intimne odnose. Prema njemu, džini ponekad ostvaruju svoje ciljeve uz pomoć ljudi, a ljudi ponekad uz pomoć džina. On spominje slučajeve gdje džini donose ljudima ono što žele u zamjenu za poslušnost, uključujući i intimne odnose.
Mogući argumenti protiv ove mogućnosti: Neki smatraju da je nemogućnost intimnog odnosa između džina i ljudi zasnovana na činjenici da su stvoreni od različitih tvari – džini od vatre, a ljudi od zemlje. Međutim, hanefijski učenjak Bedruddin Eš-Šibli u svojoj knjizi „Akamul-merdžan fi ahkamil-džan“ objašnjava da su džini, iako stvoreni od vatre, evoluirali kroz jedenje, pijenje i rađanje, slično kao što su ljudi promijenili svoju osnovnu supstancu. Prema njemu, iako je otac džina, Iblis, stvoren od vatre, njegovi potomci su se promijenili kroz generacije.
Također, postoji hadis koji bilježi Ahmed, gdje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje kako je osjetio hladnoću jezika ili pljuvačke šejtana, što ukazuje na promjenu njihove prirode. U drugom hadisu koji su zabilježili Buhari i Muslim, spominje se da šejtan može prolaziti kroz ljudsko tijelo venama, što bi bilo nemoguće da je ostao u svojoj prvotnoj vatrenoj formi.
Na osnovu svega navedenog, većina islamskih učenjaka smatra da je mogućnost intimnog odnosa između džina i ljudi realna i stvarna. Negiranje ove mogućnosti na osnovu različitosti njihovih stvorenih supstanci nije dovoljno snažan argument, s obzirom na sve navedene dokaze iz Kur’ana, hadisa i mišljenja priznatih učenjaka.
