Mnogi od nas su čitali i slušali o Sudnjem danu i kako će ljudi biti oživljeni iz svojih grobova da bi položili račun pred Uzvišenim Gospodarom. Ovo je priča o mladiću koji je imao san o tom velikom danu. Bio je učenik četvrtog razreda srednje škole u Bihaću. Imao je lijep glas i povremeno bi navraćao u džamiju da prouči ezan, ali nije bio redovan. Kao mnogi adolescenti, bio je pod utjecajem društva, izlazaka i zabava. Upao je u loše društvo koje ga je odvlačilo od vjere, ali je imao iskrenog prijatelja koji ga je pokušavao vratiti na pravi put.
Tako je protekla cijela godina završnog razreda, u borbi između lošeg društva i njegovih napora da ostane povezan s džamijom. Sve se promijenilo jedne noći kada je imao san koji mu je zauvijek promijenio život. To nije bio običan san, već jedan od onih koji se pamte cijeli život. Sanjao je Sudnji dan, proživljenje i polaganje računa. Sutradan mi je ispričao svoj san u detalje, a ja ću prenijeti dio njegove priče onako kako mi ju je ispričao.
“Te večeri sam bio dokasno u gradu sa društvom i došao sam kući umoran, misleći samo na krevet i spavanje. Zaspao sam ne znam ni ja kako, valjda sam se od umora jednostavno izgubio u snu, a onda sam sanjao taj nezaboravni san koji je trajao kao vječnost. Sanjao sam Sudnji dan i ljude kako ustaju iz svojih kaburova (grobova). Bilo je strašno! Gledaš oko sebe prizor kako ljudi otresaju sa sebe prašinu i sa čuđenjem jedni u druge gledaju, kao da se pitaju šta im se to dešava. Kao programirani svi se odmah, nakon što ustanu iz kabura, zapućuju u istom pravcu. Tad sam se sjetio svega onoga što sam čitao o Sudnjem danu i skontao da idu ka mjestu polaganja računa. Baš je sve onako kako je i opisano. Niko ni na koga ne gleda, niti koga zanima bilo ko drugi osim on sam.
Tad mi je naumpalo sve što sam u životu radio. Bio me je strah zbog loših stvari koje sam radio i sjetio sam se onog što sam čitao da će ljudima prije samog polaganja računa biti davane knjige njihovih djela. Tako će vjernicima knjiga njihovih djela biti data u desnu ruku što će biti znak da će lako račun položiti, a nevjernicima i licemjerima knjiga njihovih djela će biti data u lijevu ruku, što će biti znak njihove propasti. Kada sam se toga sjetio, prestravio sam se i zabrinuo kao nikad do tad. Samo mi je jedno bilo na umu; u koju ruku ću dobiti knjigu!? Hodao sam u toj masi ljudi koji su ustali iz kaburova prema mjestu polaganja računa i stalno o tome razmišljao.
Sasvim dovoljno vremena sam imao da razmislim o svom životu, o mojim djelima, društvu, vjeri i svemu što sam radio i što predstavlja moju ličnost, a zatim je došao taj trenutak. Došao je red na mene da istupim i polažem račun za svoja djela, a iste one misli su ponovo zaokupirale moj um; u koju ruku ću dobiti knjigu svojih djela? Strah me je obuzimao od pomisli da ću propasti na Danu polaganja računa i završiti u Džehennemu. Kada sam knjigu dobio u desnu ruku, imao sam osjećaj da sam najsretniji od svih ljudi toga dana. Vjerovatno su se i drugi koji su dobili knjigu u desnu ruku, isto tako osjećali, jer tada razmišljaš samo o sebi i svom završetku; da li će biti dobar ili loš. Hvala Allahu, dž.š., Koji me tada u snu sačuvao Džehennema i nadam se da će me sačuvati i onda kada taj trenutak uistinu dođe. Kada uistinu budem polagao račun za svoja djela.”
Molim Allaha, dž.š., da nas sačuva propasti na Sudnjem danu i olakša nam polaganje računa za naša djela, amin!
