Strahovite poplave i klizišta koja su pogodila jedno malo mjesto ostavila su za sobom razorene domove i uništene živote. Novinari i dalje bilježe tužne sudbine ljudi koji su u ovim nezapamćenim vremenskim neprilikama izgubili sve što su imali. U moru tih priča, posebno se ističe priča Mirsada Hindića, koji je u ovim strašnim danima izgubio brata, dok su mu sina jedva uspjeli spasiti iz bujice.
Mirsad govori o gubitku s tugom i nevjericom. “Brata sam izgubio. Odnijelo ga,” kaže Mirsad, prisjećajući se stravičnog trenutka kada je bujica odnijela njegovog brata. Srećom, njegovog sina su uspjeli spasiti. “Leži u kući, sav je polomljen,” dodaje Mirsad, opisujući teško stanje u kojem se sin trenutno nalazi. Drugi brat, koji se također našao u opasnosti, uspio je spasiti svoj život tako što je iskočio kroz prozor, ali bujica mu je odnijela kuću i uništila sve što je imao.
Kao mnogi drugi mještani, Mirsad i njegova porodica suočavaju se s teškom realnošću nakon što je prirodna nepogoda uništila njihove živote. “Ostali smo živi jer smo spašavali da voda ne ide na kuću,” objašnjava Mirsad, prisjećajući se teških trenutaka kada su se borili da zaštite svoj dom. Međutim, nije bilo lako. Voda je bila prejaka i prijetila je da odnese sve pred sobom. Tokom tih trenutaka, njegovog sina je zahvatila bujica, ali su ga, uz mnogo truda, uspjeli spasiti.
Situacija u selu ostala je izuzetno teška, a posljedice poplava su vidljive na svakom koraku. Mirsad ističe da je njihova borba s prirodom bila uzaludna. “Jednostavno čovjek nema volje, nema snage,” kaže on, objašnjavajući da se osjećaju nemoćno i iscrpljeno. Tri dana su neprestano radili, pokušavajući popraviti štetu, ali rezultati su gotovo neprimjetni. Destrukcija je toliko velika da se čini kao da svaki njihov napor nestaje pred razmjerama uništenja.
Unatoč ovim teškim okolnostima, Mirsad ističe da ima i svijetlih trenutaka. “Momci pomalo čiste, rade svoj posao, svaka im čast,” dodaje on, izražavajući zahvalnost prema volonterima i svim organizacijama koje su se uključile u pomoć. Osigurano je dovoljno vode i hrane, što je barem mali znak olakšanja u ovim trenucima krize. Podrška zajednice i organizacija postala je ključna za preživljavanje i oporavak stanovnika ovog kraja.
Suočeni s nesrećom, mještani pokušavaju zadržati nadu. Iako im materijalna šteta predstavlja ogroman problem, emocionalni gubitak i osjećaj nemoći najveći su teret koji moraju nositi. Ovi ljudi su ostali bez domova, bez uspomena i bez svojih najmilijih, a pred njima je neizvjestan put oporavka. Mirsadova priča nije samo priča o gubitku već i o ljudskoj izdržljivosti i nadi da će zajedničkim naporima uspjeti obnoviti svoje živote.
U ovim trenucima, najvažnija stvar za Mirsada i njegove komšije jeste da ne ostanu sami. Zajedništvo i podrška koja dolazi iz različitih krajeva donosi im barem malu utjehu. Svi napori volontera i pomoći su dobrodošli, ali je jasno da pred njima stoji dug put obnove i da će im trebati mnogo vremena da ponovo stanu na noge. Poplave su, nažalost, otkrile koliko je zajednica ranjiva pred silama prirode, ali su također pokazale i snagu solidarnosti među ljudima.
U zaključku, priča Mirsada Hindića i njegove porodice odražava stvarnost mnogih ljudi pogođenih ovom katastrofom. Njihova borba s posljedicama poplava i klizišta još nije završena, ali je podrška zajednice i humanitarnih organizacija svjetionik nade u tim mračnim trenucima. Pred ovim ljudima su brojni izazovi, ali njihova priča podsjeća na važnost solidarnosti i ljudskosti u vremenu krize.
Ova tragedija, iako nevjerojatno bolna, također otkriva duboku ljudsku solidarnost i sposobnost zajednice da se ujedini u najtežim trenucima. Ljudi kao što je Mirsad i njegovi susjedi pokazuju da, iako su prirodne nepogode razorne, njihova snaga i zajedništvo mogu stvoriti temelje za bolju budućnost. U narednim danima i mjesecima, važno je ostati fokusiran na obnovu, ne samo fizičku već i emocionalnu, jer će upravo to omogućiti zajednici Donje Jablanice da se ponovo uzdigne iz pepela tragedije.
