U javnosti Federacije Bosne i Hercegovine posljednjih dana ponovo je otvorena rasprava o položaju penzionera koji žele ostati radno aktivni i nakon ostvarivanja prava na penziju. Povod za to bile su izmjene zakonskih rješenja u susjednoj Hrvatskoj, ali i dodatna pojašnjenja koja je dao federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić, nastojeći razjasniti kakva prava trenutno važe u FBiH i ko ih može koristiti. Riječ je o temi koja se tiče velikog broja građana, jer mnogi penzioneri, iz različitih razloga, žele ili moraju nastaviti raditi.
Ministar Delić je jasno istakao da su u Federaciji BiH već na snazi zakonske odredbe koje omogućavaju penzionerima da rade bez gubitka penzijskih prava. Prema njegovim riječima, svi penzioneri koji su ostvarili pravo na penziju na osnovu starosne dobi ili radnog staža imaju pravo da se zaposle i istovremeno primaju puni iznos penzije. Ovo rješenje uvedeno je kroz dopune Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, koje su donesene nakon presude Ustavnog suda, a koje su, kako ministar navodi, prošle gotovo nezapaženo u javnosti.
U razradi ove teme, Delić je naglasio da penzioneri koji odluče nastaviti radni angažman ne gube nijedno od svojih ranije stečenih prava. Naprotiv, oni zadržavaju sva prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, a istovremeno ostvaruju i prava koja proizlaze iz radnog odnosa. To znači da takvi penzioneri mogu imati:
-
pun iznos penzije bez umanjenja
-
prava iz radnog odnosa, uključujući platu i druga zakonom propisana primanja
-
socijalnu i pravnu sigurnost, jer rade u skladu sa zakonom
-
zaštitu od zloupotreba i nesigurnih oblika rada
Ministar je posebno naglasio važnost zakonitog zapošljavanja penzionera, kako bi se spriječio rad na crno, koji je i dalje prisutan problem na tržištu rada u FBiH. Prema njegovim riječima, cilj je izbjeći situacije u kojima penzioneri rade nezakonito, bez ugovora i prava, što šteti i njima samima i državi. U tom kontekstu ključnu ulogu imaju inspekcijski organi, koji bi trebali pojačati nadzore i dosljedno provoditi zakon.
Delić je ovu temu povezao i sa širim pitanjem uređenja tržišta rada. Istakao je da vlasti paralelno rade na rješavanju statusa aktivnih i pasivnih tražilaca posla, koji se nalaze na evidencijama kantonalnih službi i Federalnog zavoda za zapošljavanje. Cilj tih aktivnosti jeste stvaranje uređenijeg i pravednijeg tržišta rada, na kojem će domaće radno sposobno stanovništvo imati prednost i kvalitetne uslove zapošljavanja. Ministar smatra da je zadržavanje domaće radne snage, uključujući i penzionere, daleko bolja opcija nego masovni uvoz strane radne snage.
Govoreći o nedostatku radne snage, Delić je priznao da u određenim sektorima zaista postoji manjak radnika koji se ne može u potpunosti nadoknaditi domaćim kapacitetima. U takvim situacijama, kako je rekao, potrebno je omogućiti fleksibilniji uvoz strane radne snage, ali isključivo tamo gdje je to nužno. Ipak, naglasio je da domaći radnici moraju imati apsolutni prioritet ukoliko žele da rade i ispunjavaju uslove.
Zanimljivo je i poređenje sa Hrvatskom, koje je ministar iznio kako bi dodatno pojasnio prednosti zakonskog rješenja u FBiH. Dok u Hrvatskoj penzioneri mogu raditi puno radno vrijeme uz isplatu samo 50% penzije, ili pola radnog vremena uz punu penziju, u Federaciji BiH zakon omogućava rad uz punu platu i punu penziju istovremeno. Prema Deliću, to je dokaz da domaće zakonodavstvo ide u korist i radnika i penzionera, ali samo pod uslovom da se zakon poštuje i ne zloupotrebljava.
Ministar je također upozorio da zloupotrebe, poput rada na crno radi ostvarivanja određenih socijalnih prava, nisu prihvatljive i da narušavaju cijeli sistem. Takva praksa nije u skladu sa zakonom i dugoročno šteti i pojedincima i društvu u cjelini.
U zaključku, poruke ministra Adnana Delića jasno ukazuju da penzioneri u FBiH imaju povoljan i fleksibilan zakonski okvir za nastavak rada, bez straha od gubitka penzije. Međutim, ključni izazov ostaje dosljedna primjena zakona i suzbijanje nezakonitog rada. Ukoliko se tržište rada uspješno uredi, Federacija BiH bi mogla istovremeno zadržati iskusnu domaću radnu snagu, poboljšati ekonomsku aktivnost i smanjiti potrebu za uvozom radnika iz inostranstva, što bi dugoročno donijelo korist cijelom društvu.
