Novije istraživanje sprovedeno na Univerzitetu u Miamiju otkriva da osjećaj ljubavi pokreće lučenje dopamina u mozgu, što izaziva osjećaj žudnje i želje. Slični osjećaji se pojavljuju kada je osoba zaljubljena, a manifestuju se kroz simptome poput ubrzanog lupanja srca, suhoće usta i drhtanja ruku. Međutim, kada osoba stupi u brak, mozak počinje lučiti oksitocin, hormon koji donosi osjećaj sigurnosti, opuštenosti i povezanosti. Ova promjena u osjećajima ne znači da ljubav nestaje; naprotiv, ona ostaje prisutna, ali se transformiše u nešto dublje i stabilnije.
Jedna od deset osoba koje su u braku već duže vrijeme ima istu hemijsku reakciju kada vidi voljenu osobu kao i osoba koja je tek ušla u brak. Ovaj podatak je potvrđen studijom iz 1981. godine koja je sprovedena na Univerzitetu u Teksasu pod nazivom „Elementi jačanja vječne veze“. U istraživanju je učestvovalo 168 bračnih parova kod kojih su ove hemijske reakcije bile izrazito prisutne.
Ljubav koja traje i ne gubi na intenzitetu s prolaskom godina tema je koja privlači pažnju, posebno među ljudima srednjih godina. Istraživanja su pokazala da čak i kada su ispitanici, koji su bili u stabilnim ljubavnim odnosima, podvrgnuti ispitivanju, njihova ljubav je ostala postojana. Jedan dio muškaraca i žena nakon četrdesete godine života počinje preispitivati svoje odluke, kao da pokušavaju nadoknaditi ono što su propustili u mladosti, često na način koji podsjeća na anarhiju, što može rezultirati gubitkom identiteta.
Novo američko istraživanje pokazuje da ljubav aktivira dvanaest dijelova mozga, odgovornih za lučenje hormona koji izazivaju osjećaj opuštenosti i zadovoljstva, slično efektima opojnih sredstava. Iako se svi ovi procesi dešavaju u mozgu, srce, univerzalni simbol ljubavi, nije izuzeto iz ovog procesa. Ljubav izaziva novu vrstu zavisnosti kroz miris, dodire i uzdahe, što dodatno učvršćuje porodične veze. Ljubav ima tako snažan učinak na smanjenje bola da je jača čak i od morfija.
Međutim, kada dođe do problema ili prekida veze, ovi hemijski procesi u mozgu počinju da se smanjuju i postepeno nestaju. Mozak se prilagođava novim okolnostima, prihvatajući ružne osobine bivšeg partnera, poput škrtosti ili egoizma, što može ublažiti bol prilikom rastanka. Ipak, ako prekid dođe iznenada, a osoba se ne može pomiriti s gubitkom, može doći do simptoma sličnih apstinencijskoj krizi koja se javlja kod zavisnika od droga.
Stručnjaci iz različitih oblasti, bilo da su vjernici ili nevjernici, predlažu nekoliko načina za prevazilaženje ovog bolnog iskustva. Preporučuju da se izbjegavaju ljubavne pjesme i filmovi, te da se osoba usmjeri na fizičke aktivnosti i volontiranje, kao što je pomoć siročadima, starcima ili invalidima. Promjena okruženja, hobija ili učenje nečeg novog takođe može pomoći u prevazilaženju tuge. Bitno je ne zadržavati se na lošem iskustvu, jer mnogi ljudi, umjesto da se izliječe, uživaju u samokažnjavanju, odbijajući da vrijeme izliječi njihove rane. Ljubav često idealizuje, vidi ruže bez trnja, ali kada se pojave problemi, dolazi do spoznaje koja donosi bol.
