Uvod
U posljednje dvije godine, sukob između Američke ambasade u Bosni i Hercegovini i lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića intenzivirao se zbog projekta južne plinske interkonekcije. Ova tema, koja ima ključnu ulogu u energetskoj sigurnosti BiH, privukla je pažnju visokih američkih zvaničnika, uključujući ambasadora Michaela Murphyja i zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD-a za Evropu i Evroaziju Alexandera Kasanofa. Nedavno zakazani sastanak u Federalnom parlamentu dodatno je istakao ozbiljnost ovog pitanja i otkrio rastuće tenzije unutar političke scene BiH.
Razrada
Na sastanak, planiran za četvrtak, pozvani su predstavnici političkih stranaka iz Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, ali bez predstavnika HDZ-a BiH. Ova odluka signalizira sve dublji jaz između američkih zvaničnika i lidera HDZ-a, Dragana Čovića. Kao glavna tema sastanka navedena je južna plinska interkonekcija, projekt čija je realizacija ključna za smanjenje zavisnosti BiH od ruskog plina.
Razlozi za hitnost ovog pitanja postaju jasni u svjetlu nedavnih međunarodnih događaja. Uvođenje sankcija Gazprombanci otežalo je plaćanje ruskog plina, čime je dodatno zakomplicirana ionako osjetljiva energetska situacija u BiH. SAD snažno podržavaju ovaj projekt, smatrajući ga neophodnim za diverzifikaciju izvora energije u regionu. Ambasador Murphy je više puta naglasio da lideri Federacije BiH moraju preuzeti odgovornost, upozoravajući na pasivnost i političke kalkulacije koje koče napredak.
Među kritikama koje je Murphy iznio posebno se ističu optužbe na račun Čovića, za kojeg tvrdi da pokušava osigurati ekonomsku i političku kontrolu nad novim operaterom za prijenos plina. Američki stav je jasan: kompanije moraju biti vođene stručnjacima, a ne političkim interesima.
Sukob nije ostao ograničen samo na Čovića. Murphy je očekivao od Nermina Nikšića, federalnog premijera i lidera SDP-a, da preuzme odgovornost za realizaciju ovog projekta. Međutim, Nikšić je izbjegao tu ulogu, što je rezultiralo negativnim posljedicama. Jedan od primjera je i predstojeći sastanak u Federalnom parlamentu, gdje će Nikšićeva pasivnost biti otvoreno analizirana.
Projekt južne plinske interkonekcije već je bio predmet rasprave u oba doma Federalnog parlamenta. U martu ove godine, SDA je ponovo uvrstila ovo pitanje na dnevni red, ali je Vlada FBiH tada obećala da će u roku od 30 dana dostaviti prijedlog novog zakona. Ovo obećanje, koje je potpisao sam Nikšić, nije ispunjeno, čime je dodatno narušena vjerodostojnost vlade u očima međunarodnih partnera.
Posebno je zanimljivo da, osim HDZ-a, na sastanak nisu pozvani ni predstavnici NES-a, dok su, s druge strane, prisutni predstavnici manjih stranaka, poput PDA i Elzine Pirić. Ovaj selektivni pristup ukazuje na specifične američke strategije u rješavanju ovog pitanja, koje uključuju fokusiranje na fleksibilnije političke aktere.
Zaključak
Sastanak zakazan za četvrtak predstavlja ključni trenutak za energetsku budućnost BiH i odnose između domaćih političkih aktera i međunarodnih partnera. Ignorisanje HDZ-a i isticanje odgovornosti drugih stranaka jasno ukazuje na nezadovoljstvo američkih zvaničnika trenutnim stanjem. Projekt južne plinske interkonekcije ne samo da je ekonomski značajan, već je i političko pitanje koje testira sposobnost lidera BiH da prevaziđu međusobne nesuglasice u korist šireg interesa države. Ostaje da se vidi hoće li ovaj sastanak donijeti konkretne rezultate ili će dodatno produbiti postojeće političke podjele.
Dodatna razrada
Jedan od ključnih izazova u realizaciji projekta južne plinske interkonekcije jeste politička fragmentacija unutar Federacije BiH. Nepovjerenje među strankama, kao i uticaj pojedinačnih interesa, značajno usporavaju donošenje odluka od strateškog značaja. Ovaj projekt je od suštinske važnosti ne samo za energetsku sigurnost BiH, već i za njeno jačanje kao regionalnog igrača u energetskom sektoru. S obzirom na eskalaciju sukoba između Američke ambasade i pojedinih političkih lidera, poput Dragana Čovića, jasno je da je međunarodna zajednica spremna preuzeti aktivniju ulogu kako bi osigurala napredak.
Istovremeno, nedosljednost u djelovanju pojedinih lidera, poput Nermina Nikšića, postavlja pitanje njihove sposobnosti da odgovore na složene izazove. Murphyjeva kritika Nikšićeve neaktivnosti dodatno naglašava potrebu za odgovornijim pristupom lidera prema projektima od vitalnog značaja. U ovom trenutku, Federacija BiH mora pokazati jedinstvo i odlučnost, jer ovi problemi ne samo da utiču na energetski sektor, već šalju i snažnu poruku međunarodnim partnerima o sposobnosti zemlje da upravlja sopstvenim resursima i osigura održiv razvoj.
Zaključak
Ako BiH želi osigurati stabilnost u snabdijevanju energijom i smanjiti zavisnost od ruskog plina, projekti poput južne plinske interkonekcije moraju postati prioritet. Američka inicijativa jasno ukazuje na to da međunarodna zajednica neće tolerisati političke igre koje ugrožavaju strateške projekte. Uloga lokalnih lidera sada je ključna: potrebno je pokazati političku zrelost, staviti kolektivni interes ispred ličnih i stranačkih ciljeva te iskoristiti podršku međunarodnih partnera za realizaciju ovakvih projekata. Ovo je trenutak kada BiH mora pokazati da može biti pouzdan partner u regiji i šire.
