Iran je jasno pokazao da je spreman na nastavak sukoba sa Izraelom, dok njegova zvanična politika ostaje nepopustljiva prema bilo kakvom primirju. Masoud Pezeshkian, iranski predsjednik, u nedavnom intervjuu za Al Jazeeru istakao je da njegova zemlja ostaje spremna za svaki mogući vojni sukob s Izraelom. Iako je rat između dvije zemlje trajao 12 dana, on nije optimističan da će se postojati dugotrajno primirje. Njegove izjave dolaze u vrijeme pojačanih tenzija i međunarodnih napora da se pronađe rješenje za iranske nuklearne ambicije.
U svom istupu, Pezeshkian je jasno stavio do znanja da se Iran neće oslanjati na primirje za održavanje mira. On je rekao da je Teheran pripremio sve moguće scenarije i odgovore na potencijalne nove vojne poteze Izraela. Takođe, napomenuo je da su i Iranci i Izrael nanijeli značajne štete jedni drugima tokom posljednjih sukoba. Iako su izraelski napadi usmjereni na likvidaciju visokih vojnih i naučnih ličnosti, kao i na oštećenje iranskih nuklearnih postrojenja, Pezeshkian tvrdi da su ti napadi bili nedovoljno uspješni i nisu uspjeli da sruše iransku hijerarhiju.
Ključni momenti koje je Pezeshkian istakao uključuju:
-
Iran je spreman za bilo kakav novi izraelski vojni napad i ima sposobnost da odgovori.
-
Napadi Izraela su nanijeli štetu Iranu, ali i Iran je zadobio značajne udarce u Izraelu.
-
Cilj izraelskih napada bio je eliminisanje ključnih vojnih i naučnih ličnosti, ali je to bilo neuspješno.
-
Primirje koje je stupilo na snagu 24. juna nije bilo osnova za trajni mir, a Iran ostaje skeptičan prema njegovoj efikasnosti.
U okviru sukoba, prema dostupnim podacima, poginulo je preko 900 osoba u Iranu, pri čemu je veliki dio civilno stanovništvo, dok je u Izraelu poginulo najmanje 28 ljudi. Ove brojke dodatno ukazuju na ozbiljnost sukoba i složenost pronalaženja trajnog rješenja.
Pored ratnih tenzija, Pezeshkian je potvrdio da Iran namjerava nastaviti svoj nuklearni program, ali naglašava da će to biti u mirnodopskim svrhe. Ova izjava je važna jer dolazi u kontekstu globalnih zabrinutosti oko nuklearnog potencijala Irana, posebno nakon što su Sjedinjene Države intervenirale i izvele napade na iranska nuklearna postrojenja. Međutim, postoje izvještaji koji sugerišu da su ti napadi nanijeli manju štetu nego što je Washington prvobitno tvrdio.
Sve ove činjenice ukazuju na to da sukob između Irana i Izraela nije samo lokalni problem, već dio šire međunarodne geopolitičke krize u kojoj su uključeni i globalni akteri. Dok Zapad nastoji da pronađe diplomatska rješenja za iranske nuklearne aktivnosti, Iran ostaje čvrsto odlučan da ne odustane od svojih programa, smatrajući ih ključnim za svoju sigurnost i politički suverenitet.
U zaključku, izjava Masouda Pezeshkiana jasno pokazuje da je Iran spreman za svaki razvoj događaja u sukobu s Izraelom, dok istovremeno odbacuje nadu u trajni mir. Ova situacija zahtijeva dodatnu pažnju međunarodne zajednice, jer su potencijalni rizici od eskalacije sukoba veliki, a mirni dogovor i dalje djeluje kao nedostižan cilj. Iranova spremnost da nastavi nuklearni program i vojnu odbranu dodatno komplikuje regionalnu stabilnost, naglašavajući da je trenutni period jedan od najizazovnijih u poslednjim decenijama za Bliski istok.
Osim izraženog vojnog stava, važno je istaći i širi kontekst u kojem se ove izjave dešavaju. Sukob između Irana i Izraela nije samo pitanje bilateralnih tenzija, već odražava duboke podjele i interese na globalnoj sceni. Dok su Sjedinjene Države i njihove saveznice nastojale da oslabe iranske kapacitete kroz vojne i diplomatske pritiske, Iran pokazuje odlučnost da očuva svoj suverenitet i regionalni uticaj. Ova situacija dodatno naglašava složenost i krhkost međunarodnih odnosa u regiji Bliskog istoka, gdje svaka eskalacija može imati dalekosežne posljedice.
Na kraju, ostaje neizvjesno kako će se dalji razvoj događaja odvijati, ali je jasno da nijedna strana nije spremna na ustupke u skorijoj budućnosti. Iran, kroz izjave kao što je Pezeshkijanova, šalje poruku da će nastaviti s politikom čvrste odbrane i diplomatske nepopustljivosti. U takvom kontekstu, ključni izazov za međunarodnu zajednicu je pronalaženje održivog rješenja koje će smanjiti tenzije i spriječiti nove sukobe. Bez takvog dogovora, regija će ostati izložena riziku novih sukoba i nestabilnosti.
