U aktuelnim političkim dešavanjima u Bosni i Hercegovini ponovo se naglašava uloga Milorada Dodika i njegovih bliskih odnosa s Rusijom. Njegova nedavna posjeta Moskvi i sastanak sa šefom ruske diplomatije Sergejem Lavrovom izazvali su brojne reakcije, posebno jer se u cijelom događaju prepoznaje otvoreno suprotstavljanje državnim institucijama BiH i pokušaj da se dodatno destabilizira ionako složena politička scena.
Lavrov je iskoristio susret da ponovi stavove Kremlja o navodnom miješanju Zapada u unutrašnje poslove BiH, dok je Dodik, sada već pravosnažno osuđen zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, nastojao sebe prikazati kao žrtvu političkog progona. Obojica su u svojim izjavama ciljali na visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojem su osporili legitimitet, tvrdeći da djeluje bez mandata Vijeća sigurnosti UN-a.
Razrada
U svojim izjavama Lavrov je otišao korak dalje, rekavši da se “oštro osuđuje uklanjanje s vlasti srpskih lidera putem izmišljenih slučajeva”. Dodiku je nedavno Centralna izborna komisija BiH oduzela mandat predsjednika Republike Srpske, nakon što je Sud BiH potvrdio kaznu od godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja javnih funkcija. Upravo zbog toga njegov put u Moskvu mnogi tumače kao pokušaj da dobije podršku i zaštitu.
Posebno je značajna Lavrova najava da će Rusija, kada u oktobru preuzme predsjedavanje Vijećem sigurnosti UN-a, otvoriti raspravu o Bosni i Hercegovini. Time je praktično uputio prijetnju Zapadu, istakavši da će “morati odgovarati na neugodna pitanja”.
Dodik je, pak, naglasio kako Bosna i Hercegovina nikada nije uvela sankcije Rusiji upravo zahvaljujući blokadama iz Republike Srpske. Veći dio svog govora posvetio je kritikama visokog predstavnika, tvrdeći da su Schmidt i njegovi prethodnici godinama donosili odluke kojima se potkopava Daytonski mirovni sporazum. Prema njegovim riječima:
-
“Visoki predstavnici smijenili su preko 900 izabranih predstavnika, dvije trećine iz RS-a.”
-
“Zapad koristi tzv. duh Daytonskog sporazuma, dok je RS ostala vjerna njegovom slovu.”
Lavrov je dodatno podržao ovu naraciju, podsjećajući da je Rusija jedan od garanata Daytonskog sporazuma. Prema njemu, Zapad želi unitarnu BiH s poslušnim institucijama, što vodi u najdublju političku krizu posljednjih decenija.
Još oštrije riječi Lavrov je uputio prema Ustavnom sudu BiH i visokom predstavniku. Schmidta je nazvao “Gauleiterom”, što je bila nacistička titula s posebnim autoritetom i moći, čime je jasno poslana poruka o stavu Moskve prema njegovoj ulozi.
Dodik je s druge strane otvoreno podržao ideju trećeg entiteta s hrvatskom većinom, naglašavajući da Republika Srpska neće praviti teritorijalne ustupke. Takođe je tražio da Rusija pomogne u ukidanju OHR-a i promjeni sastava Ustavnog suda.
Na sve ovo reagirao je bh. parlamentarac Šemsudin Mehmedović, upozorivši da su Dodik i Lavrov izvršili direktan udar na ustavni poredak BiH. Prema njemu, Predsjedništvo BiH, Ministarstvo vanjskih poslova i sve domaće ambasade moraju hitno pokrenuti diplomatsku ofanzivu, jer Moskva očito ima cilj da destabilizira ne samo BiH nego i cijeli Zapadni Balkan, kako bi rasteretila vlastitu poziciju u ratu protiv Ukrajine.
Mehmedović je posebno istakao:
-
Ukrajina i Poljska su dokaz da ruske prijetnje treba shvatiti ozbiljno.
-
Dodik nije otišao u Moskvu zbog države, već zbog ličnih interesa i garancija za svoje bogatstvo koje je prebačeno u Rusiju.
-
Rusija koristi Dodika kao alat da stvara probleme Zapadu, dok on pokušava sačuvati vlast i utjecaj.
Zaključak
Cjelokupna situacija pokazuje da se odnosi u BiH dodatno komplikuju kroz spoj lokalnih političkih interesa i globalnih geopolitičkih sukoba. Dodik, suočen s pravosnažnim presudama i mogućnošću zatvora, traži zaštitu Moskve, dok Rusija koristi njega i BiH kao poligon za obračun sa Zapadom.
Prema upozorenjima Mehmedovića, institucije BiH ne smiju ostati pasivne. Ako izostane adekvatan odgovor, postoji realna opasnost da se zemlja nađe u još dubljoj krizi, jer Lavrov i Dodik otvoreno prijete ustavnom poretku i stabilnosti države.
Na kraju, jasno je da Dodik vodi bitku za lični opstanak, nastojeći da političku funkciju ne zamijeni zatvorskom ćelijom. No, iza njegovih privatnih motiva stoji ozbiljna prijetnja – ruski pokušaj destabilizacije cijele regije, što BiH i međunarodna zajednica ne smiju ignorisati.
