Mediha Bjeloglavić: “Svašta sam predeverala, ali Allah mi je ispunio želju koju sam godinama čekala”
Težina života nije zaobišla Medihu Bjeloglavić. Ova hrabra žena iz Bosne godinama se bori sa siromaštvom, ali i pored svega, nikada nije gubila vjeru. Njeno srce puno zahvalnosti i ljubavi svjedoči o tome da i u najtežim životnim trenucima nada i vjera mogu biti svjetionik.
– “Imala sam težak život, svašta sam preživjela, ali uz Božiju pomoć sve bude i prođe. Zahvaljujem se Allahu na zdravlju i hvala Mu što mi je ispunio ovu želju koju sam čekala godinama. Najsretniji mi je dan bio kada ste mi vi došli,” izjavila je Mediha s osmijehom punim iskrene radosti, obraćajući se ekipi Hayata.
Njene oči su zasjale dok je govorila o svojim emocijama. Želje je imala oduvijek, ali prilike da ih ostvari bile su rijetke. Život joj nije dao mnogo izbora, ali ju je naučio skromnosti, izdržljivosti i zahvalnosti.
Mediha danas živi sama u prizemlju kuće koju je naslijedila od roditelja. Kuća koja je nekad odzvanjala smijehom i životom, sada je tiha. Sestra i ona su ostale tu, dok su se ostali raspršili ili, kako kaže, “otišli svojoj sudbini”.
– “Nekad je kuća bila puna, sad više nije. Jedni su pomrli, jedni otišli. Teško mi je to pričati. Moj sin je bio ovdje dok se nije oženio. Njega je njegov babo meni ostavio s tri mjeseca, a ja sam se borila za njega i borim se dok sam živa. Samohrana majka, bez puno pomoći, ali nikada nisam posustala,” priča Mediha kroz suze.
Njen sin, koji je napustio Bosnu u potrazi za boljim životom, nije zaboravio svoju majku. Pomogne joj koliko može, a upravo on je renovirao njen dom – gest koji za Medihu znači više od svega materijalnog.
– “Najviše bih voljela da je on ovdje sa mnom. Nije lako biti sam, ali razumijem. Otišao je za svojom srećom. Ja nisam svoje roditelje pitala gdje ću i šta ću, pa neću ni njega. Neka mu je sretno gdje god bio. Srce mi je puno kad ga čujem, a i ovo što je uradio za kuću – to mi je najveći poklon,” kazala je kroz tišinu doma koji sada svjedoči majčinskoj ljubavi i borbi.
Mediha je jedna od onih žena koje i u boli pronalaze snagu. Nije joj lako, ali zahvalna je – Allahu, svom sinu, i dobrim ljudima koji joj ponekad pokucaju na vrata.
– “Ne tražim ništa osim zdravlja i da mi je dijete živo i zdravo. Sve ostalo Allah da i uzme kad hoće,” završava skromno prenosi hayat
