Manje poznati propisi o dženazi u hanefijskom mezhebu
- Dženaza-namaz se prema hanefijskom mezhebu obavlja na otvorenom prostoru, a klanjanje unutar džamije smatra se mekruhom, tj. pokuđenim, osim ako postoji opravdana potreba. U tom slučaju, ta pokuđenost prestaje.
- Kada postoji više umrlih osoba i dženaza-namaz treba biti obavljen u isto vrijeme, preporučuje se klanjanje dženaze svakom pojedinačno. Međutim, ako se klanja zajednička dženaza za sve umrle, to je također dozvoljeno i dovoljno.
- Ako se odluči klanjati jedna dženaza za više osoba, tijela umrlih trebaju biti poredana jedno iza drugog, s tijelima muškaraca bliže imamu, zatim djece, pa žena, po istom redoslijedu kao što se redaju saffovi u namazu.
- U slučaju da porodica umrle osobe obavi dženaza-namaz bez prisustva imama, vladara, kadije ili muftije, nije potrebno ponovo klanjati dženazu, već se tijelo može odmah ukopati.
- Prema propisima, dubina kabura treba biti najmanje do visine pojasa odrasle osobe, a što je kabur dublji, to je bolje.
- Mejjit, odnosno umrla osoba, spušta se u kabur koji je iskopan sa udubljenjem u desnom zidu kabura (tzv. lahd), tako da je tijelo okrenuto prema kibli.
- Umrla osoba se spušta u kabur samo u ćefinima, bez tabuta ili nosiljke.
- Tijelo umrlog polaže se na desni bok, tako da su prsa i lice okrenuti prema kibli.
- Kada se spušta tijelo žene u kabur, otvor kabura i oni koji spuštaju tijelo moraju biti prekriveni da se ne otkrije avret umrle osobe. Ovaj postupak nije potreban kada se spušta tijelo muškarca.
- Nakon spuštanja tijela u kabur, ćefini se odvežu na krajevima i na sredini tijela.
- Ukopavanje tijela u kabur metodom kopanja kanala u sredini kabura (tzv. šekkun) smatra se mekruhom, osim u slučajevima kada je zemlja pjeskovita i rastresita te nije moguće iskopati udubljenje sa strane kabura (lahd).
- Mejjit se u kaburu zatvara zemljanom ciglom, drvenim neobrađenim oblicama, kamenim pločama ili ravnim daskama, pri čemu se vodi računa o jednostavnosti i prirodnosti.
- Nakon spuštanja tijela u kabur, sipa se zemlja preko njega. Preporučuje se da svaka osoba baci po tri šake zemlje rukom, pri čemu se uči ajet: „Od nje smo vas stvorili. U nju ćemo vas vratiti. Iz nje ćemo vas po drugi put oživjeti.“
- Kabur se može zagrnuti tako da ima oblik kamilje grbe, dok je izbjegavanje pravougaonih i drugih oblika pohvalno.
- Strogo je pokuđeno ukrašavanje kabura, ograđivanje ili zidanje, osim u slučaju kada je teren neravan i postoji potreba za dodatnom zaštitom kabura.
- Ukopavanje umrlih u kućama, ili izgradnja objekata iznad njih, nije dozvoljeno osim za Allahove poslanike, alejhimusselam.
- Tri kategorije ljudi nemaju pravo na dženazu-namaz: a. Drumskom razbojniku koji je ubijen u napadu. b. Ubici svojih roditelja koji je to učinio s predumišljajem. c. Osobi ubijenoj u sukobu zbog plemenske pristrasnosti.
- Samoubici se klanja dženaza, ali se preporučuje da uglednici izostanu s takve dženaze.
- Dženaza-namaz se klanja i novorođenčetu koje je živjelo makar trenutak nakon rođenja. Ako nije preživjelo, ono se kupa, umota u ćefine i ukopa.
- Ako osoba zakasni na dženaza-namaz, zanijetit će dženazu i pratiti imama u svim radnjama i učenjima. Ukoliko je zakasnio na sve tekbire, neće klanjati dženazu samostalno.
Ovi propisi su preuzeti iz knjige “Olakšani fikh po mezhebu imama Ebu Hanife,” autora Šefika Rahmana En-Nedevija, štampane 1982. godine. Prevod s arapskog je uradio Ismet Purdić.
