Kada sam bio dijete, moja mama je svaki dan ostavljala 2 marke na stolu kako bih mogao kupiti slatkiš u školi i kako bi me djeca u školi izbjegla zadirkivanja zbog toga što smo siromašni.
Jednog dana mi je ostavila samo jednu marku i rekla mi je: “Izvini sine, ne mogu ti više dati, neću imati za sutra da jedem.” U noći nakon toga, čuo sam je kako plače, ali kao dijete nisam razumio razlog njenog plača.
Sledećeg jutra, kad sam ustao, na stolu sam pronašao 4 marke sa porukom: “Volim te, tvoja mama.”
Danas, nakon 25 godina, živim i radim u Švicarskoj. Uspio sam da uštedim značajnu sumu novca i izgradio sam kuću za svoju majku. Ostavio sam joj poruku koja glasi: “Volim te, tvoj sin.”
haberhana
