Refleksije o Smrti i Životu nakon nje
U trenucima kada se susretnemo s smrću, često nas obuzmu duboke misli o prolaznosti života i onome što nas čeka nakon ovog svijeta. Smrt, kao neizbježna životna stvarnost, pokreće niz filozofskih i duhovnih pitanja koja su stara koliko i čovječanstvo samo. Nedavno sam imala priliku prisustvovati gasuljenju dviju žena koje su, nažalost, napustile ovaj svijet u razmaku od samo nekoliko dana. Jedna od njih je preminula tri dana ranije, dok je druga umirala pred akšam. U gasulhanu su dovezene jedna za drugom, a ja sam, zbog nedostatka vremena, morala obaviti ovo važno djelo po noći. Iako to nije uobičajeno vrijeme za ovakve obrede, osjećaj odgovornosti i duhovnog mira prevladao je.
Smrt je univerzalna stvarnost, i ona ne bira ni vrijeme ni mjesto. Svakodnevno, širom svijeta, ljudi se susreću s gubitkom voljenih, a to nas sve čini dijelom zajedničkog ljudskog iskustva. Ono što smo doživjeli u gasulhani, svjedoči o prolaznosti ovog svijeta. Svaki put kada zakoračim u taj prostor, osjećam težinu onoga što smrt nosi. Mrtvi nas podsjećaju na to koliko je život kratak i koliko su materijalne stvari prolazne. Ova iskrenost smrti često nas navodi na razmišljanje o vlastitim životima, ciljevima i vrijednostima. U takvim trenucima, ljudi često shvate koliko je važno ostaviti dobre tragove za sobom, izgraditi uspomene i dijeliti ljubav s onima oko nas, jer to su jedine stvari koje ostaju iza nas.
Ono što me posebno pogodilo jeste svijet koji se odvija oko mrtvih tijela. Često zaboravljamo koliko su naši dragi u trenutku smrti usamljeni. Njihova rodbina i bliski prijatelji često se povlače, bojeći se smrti koja se može prenijeti na njih. U tom trenutku, oni koji su živjeli s njima, odjednom se distanciraju. Mrtvi su ostavljeni na milost i nemilost, i to je jedan od najtužnijih aspekata smrti. Ova distanca stvara dodatnu bol za one koji ostaju, dok u isto vrijeme naglašava važnost zajedništva i podrške u trenucima gubitka. Uljepšavanje života i osnaživanje veza dok smo ovdje postaje ključna tema koja nas može voditi kroz teške trenutke. Trebamo se truditi da budemo prisutni, ne samo u radosnim vremenima, već i kada se suočavamo s tugom i gubitkom.
Razmišljajući o ovim stvarima, shvatila sam da se životi koje vodimo na ovom Dunjaluku ne mogu zanemariti. Iako je smrt neizbježna, naš zadatak je raditi dobre stvari i ostaviti tragove koji će se sjećati. Ovo ne znači da treba zanemariti materijalne aspekte života, već da bismo trebali pronaći ravnotežu. Trebamo ulagati u naš duhovni razvoj, ali i u odnose s ljudima oko nas. Često se čini da zaboravljamo na važnost malih, svakodnevnih gesti koje mogu imati ogroman uticaj na živote drugih. Na taj način, mogu stvoriti bogatu baštinu dobrih djela koja će trajati i nakon što napustimo ovaj svijet.
Smrt nas ne treba plašiti, već bi trebala biti podsjećanje na to kako živimo. U trenucima kada smo suočeni s gubitkom, trebamo se sjetiti da je najvažnije ono što ostavljamo iza sebe. Naša djela, naše riječi i naše misli su ono što nas čini vječnima. Ove misli nas često usmjeravaju ka razmišljanju o našem naslijeđu i tome kako ćemo biti zapamćeni. Na kraju, kada se suočimo s našim vlastitim odlaskom, nadamo se da ćemo ponijeti bogatstvo dobrih djela. Da se Gospodaru vratimo kao vjernici, sa šehadetom na usnama, jer je to jedino što nam može donijeti mir. Takvo naslijeđe, koje je ispunjeno ljubavlju i dobrotom, može imati snažan utjecaj na naše najmilije, ali i na zajednicu u kojoj živimo.
Na kraju, smrt je svakako kraj jednog putovanja, ali i početak novog. U tom smislu, moramo se truditi da naš put bude ispunjen ljubavlju, dobrotom i razumijevanjem. Naša djela će nas pratiti čak i nakon što napustimo ovo fizičko tijelo. Zbog toga je važno da svjesno biramo kako provodimo svoje vrijeme i energiju. Naša zadaća je osigurati da ta djela budu pozitivna, inspirativna i korisna drugima. U tom duhu, neka nas Allah sve blagoslovi i podari nam snagu da radimo na sebi i svojim odnosima sa drugima. Ova snaga će nam pomoći da izgradimo bolju budućnost, ne samo za sebe, već i za generacije koje dolaze.
