Uoči izricanja drugostepene presude Miloradu Dodiku, politička i sigurnosna tenzija u Bosni i Hercegovini dodatno je pojačana iznenadnim posjetom komandanta EUFOR-a, generala Floriana-Mariana Barbua, Centru za obuku Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i bazi Specijalne antiterorističke jedinice u Zalužanima kod Laktaša. Ova posjeta, koja je izazvala brojne reakcije, dolazi u trenutku kada se vlasti Republike Srpske nalaze u sve otvorenijem sukobu s institucijama države BiH, posebno pravosuđem i sigurnosnim sektorom.
General Barbu, koji komanduje EUFOR-om – misijom Evropske unije zaduženom za očuvanje mira u BiH – bio je dočekan s najvišim počastima od strane ministra unutrašnjih poslova Siniše Karana i direktora Policije RS Siniše Kostreševića. Iako detalji razgovora nisu objavljeni, sumnje su odmah počele da se nižu, posebno među opozicionim političarima. Jedan od njih, Nebojša Vukanović, postavio je pitanje: da li je komandant došao s porukom opomene ili podrške?
Kontekst u kojem se ova posjeta dešava je posebno osjetljiv:
-
Milorad Dodik, zajedno sa Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem, suočen je s pravosudnim postupcima pred Tužilaštvom BiH.
-
SIPA nije u mogućnosti da ih privede na saslušanje jer im to onemogućavaju Specijalna jedinica Policije RS i Žandarmerija.
-
Zbog njihovog odbijanja da se odazovu na pozive pravosuđa, za njima je izdata potjernica.
Ovakvo ponašanje, smatra se, direktno podriva funkcionisanje državnih institucija i zakonitost. Pitanje koje se sada nameće jeste: da li EUFOR posredno legitimizuje takvo ponašanje prisustvom na terenu bez jasnog javnog stava?
Spekulacije su se dodatno pojačale jer se susret dešava neposredno pred izricanje drugostepene presude Dodiku, a mnogi očekuju da bi taj događaj mogao biti okidač za:
-
novi talas političke radikalizacije u RS-u,
-
moguće fizičke barikade protiv državnih institucija,
-
blokade pravosuđa i sigurnosnih agencija na terenu.
U tom svjetlu, postoje dvije oprečne interpretacije posjete:
-
Prva: Komandant EUFOR-a je došao da upozori rukovodstvo RS-a da ponašanje koje vodi ka podrivanju državnog poretka neće biti tolerisano i da će imati posljedice.
-
Druga: Dolazak u bazi MUP-a RS se može tumačiti kao tihi signal ohrabrenja, posebno jer međunarodna zajednica godinama pokazuje ambivalentnost prema radikalnim potezima Dodika i njegovih najbližih saradnika.
U opozicionim krugovima, ovakvo ponašanje međunarodne zajednice nailazi na žestoke kritike. Prema Nebojši Vukanoviću, ona nije samo prešutno odgovorna za političku stabilnost Dodikovog režima, već i aktivno saučestvuje time što nije pravovremeno reagovala kada su zakon i red u BiH dovedeni u pitanje. Vukanović tvrdi da su u prošlosti, kada je trebalo djelovati protiv Dodikovih političkih oponenata, međunarodni akteri pokazivali izuzetnu efikasnost i strogoću. Danas, kaže on, istima ne nedostaje mehanizama, već nedostaje volje.
Jedan od ključnih elemenata cijele situacije jeste i sigurnosna uloga EUFOR-a, čiji je osnovni mandat zaštita mira i stabilnosti, ali bez direktnog miješanja u unutrašnja politička pitanja. Ipak, prisustvo komandanta misije na sastanku s najvišim policijskim strukturama RS-a ne može se posmatrati izolovano – ono ima jasan simbolički karakter i otvara pitanje: da li međunarodne sile još uvijek posjeduju autoritet i mehanizme da zaustave antidejtonske procese koji dolaze iz Banje Luke?
Zaključno, Dodik i njegova politička mašinerija očito balansiraju između pravosudnog pritiska iz Sarajeva i političke zaštite koju, svjesno ili ne, dobijaju izvan BiH. Sve oči sada su uprte ka razvoju događaja nakon presude, jer će tada postati jasnije da li je EUFOR-ova posjeta bila simbol upozorenja – ili uvod u novu fazu tihe tolerancije. U svakom slučaju, politička kriza u BiH dostiže novu tačku ključanja – s neizvjesnim ishodom.
U svjetlu svega navedenog, jasno je da će naredni dani biti ključni za stabilnost Bosne i Hercegovine. Ako međunarodna zajednica, uključujući EUFOR, ne zauzme jasan i nedvosmislen stav prema sve očitijem ignorisanju državnog pravnog poretka, rizikujemo ne samo pravnu anarhiju, već i potpuno urušavanje povjerenja u institucije. Od načina na koji će se reagirati na ponašanje entitetskih vlasti ovisi i budućnost demokratskog poretka u zemlji, kao i vjerodostojnost međunarodnih misija koje tvrde da štite njen suverenitet i integritet.
