Jedan mladić se oženio i imao je staru majku koju je jako volio i poštovao. Jednog dana, dok su sjedili za stolom, njegova supruga je napustila jelo i otišla u svoju sobu. Majka mu je rekla: „Sine, idi vidi da nije bolesna. Nemoj da zaspi gladna. Pazi svoju suprugu.“ Mladić je pomislio da je njegova supruga možda bolesna, pa je otišao za njom u sobu.
„Ljubavi, jesi li bolesna? Zašto ne jedeš s nama?“ upitao ju je zabrinuto.
Ona mu je odgovorila: „Ne mogu jesti kada vidim prljave ruke tvoje majke. Njene ruke su naborane i prljave, i to me odbija od hrane.“
Te ruke su bile znak teškog rada i žrtve koju je njegova majka podnijela da bi ga odgojila. Supruga je predložila: „Najbolje je da je smjestiš u starački dom!“
Mladić je odgovorio: „Ne brini ljubavi. Samo neka si mi ti dobro. Sutra ćemo to riješiti. Ali, prije toga ne zaboravi da smo sutra pozvani kod tvojih roditelja na ručak. Povest ćemo i moju majku.“
Sutradan su krenuli na ručak kod njenih roditelja. Njegova majka nije sjedila za stolom s njima; ostala je u drugoj sobi. Tiho je upitao suprugu: „Zašto moja majka ne jede s nama?“
Ona mu je odgovorila: „Ne brini, jede sama u drugoj sobi.“
Mladić je upitao: „Jesi li joj ti rekla da ostane sama u drugoj sobi?“
Ona je potvrdila: „Da.“
Za stolom je razgovor započeo punac: „Zete, ti znaš da je naša kćerka jedinica i da joj želimo svu sreću ovog svijeta. Ona ima pravo da živi samo s tobom u kući. Zato od tebe očekujemo da nađeš rješenje za svoju majku.“
Mladić je odgovorio: „Već sam supruzi obećao da ćemo to riješiti danas. Ne brinite.“
Kad je jelo posluženo, svi su počeli jesti osim njega. Punac je primijetio: „Zete, šta je s tobom? Zašto ne jedeš?“
Mladić je rekao: „Ne mogu. Kada vidim vaše prljave ruke, ne jede mi se. Vaše ruke su prljave koliko i vaša srca!“
Njegova supruga je ostala zapanjena.
Mladić je ustao, ušao u sobu gdje je bila njegova majka, kleknuo pored nje, poljubio joj ruke i zaplakao. Rekao je: „Hajde majko, idemo!“
Starica je upitala: „Ali, sine, kuda idemo?“
Mladić je, plačući, odgovorio: „Majko, idemo u Džennet. Uzmi me majko sa sobom u Džennet. Ako ti budeš sa mnom zadovoljna, ući ćemo zajedno u Džennet.“
Ova priča nas uči važnosti poštovanja prema roditeljima i pravednosti u odnosima. Mladić je pokazao hrabrost i ljubav prema svojoj majci, čime je istaknuo moralne vrijednosti koje svi trebamo slijediti. Poruka je jasna: ljubav i poštovanje prema roditeljima su ključ za sreću i zadovoljstvo, kako na ovom svijetu tako i na ahiretu.
