U Splitu je nedavno održana svečana akademija u Hrvatskom domu, povodom obilježavanja 30. godišnjice Vojno-redarstvene operacije „Južni potez“. Ovaj događaj privukao je brojne političke i vojne predstavnike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, među kojima su bili predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, te general Ante Gotovina, ratni zapovjednik združenih hrvatskih snaga tokom pomenute operacije. Riječ je o događaju koji je, osim simbolike, imao i snažnu političku poruku o zajedničkom pogledu na prošlost i interpretaciju ratnih dešavanja 1990-ih godina.
Uvodni dio akademije obilježila su obraćanja domaćina – župana Splitsko-dalmatinske županije Blaženka Bobana i gradonačelnika Splita Tomislava Šute. Oni su naglasili značaj očuvanja sjećanja na hrvatske vojnike i na, kako su naveli, zajedništvo i odlučnost hrvatskog naroda u teškim vremenima. Njihove riječi poslužile su kao uvod u niz govora koji su odražavali sličan ton nacionalnog ponosa i historijske samopercepcije Hrvatske kao ključnog faktora završetka rata u Bosni i Hercegovini.
Najviše pažnje izazvalo je izlaganje Lidije Bradare, predsjednice Federacije Bosne i Hercegovine, koja je u svom govoru istakla „da su operacije ‘Maestral’ i ‘Južni potez’ simbol zajedništva hrvatskog naroda s obje strane granice“. Naglasila je da je „jedan narod, jedan rat i isti san o slobodi“ ono što povezuje Hrvate iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ova izjava je izazvala brojne reakcije u javnosti, jer implicira da se rat u Bosni i Hercegovini tretira kao dio hrvatskog nacionalnog rata, što je u suprotnosti s međunarodnim presudama koje su jasno utvrdile da je riječ o međunarodnom sukobu u kojem je Hrvatska imala direktnu vojnu ulogu.
Bradara je u govoru dodala kako „sloboda nije darovana, već izborena“, te poručila da današnje generacije imaju moralnu obavezu čuvati istinu i nasljeđe onih koji su je stvorili krvlju i žrtvom. Njen ton bio je pun emotivnih i patriotskih elemenata, uz naglašavanje zajedničke borbe HVO-a i Hrvatske vojske tokom 1995. godine, što je izazvalo osjetljive reakcije u Bosni i Hercegovini, posebno među bošnjačkim političarima i ratnim veteranima Armije RBiH.
U nastavku svečanosti, Tomo Medved, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja, održao je govor u kojem je zahvalio svim borcima, oficirima i generalima koji su, kako je naveo, „presudno doprinijeli slobodi hrvatskog naroda“. Posebno je istakao da su vrijednosti časti, ponosa i domoljublja ono što je krasilo hrvatske vojnike tokom rata, naglasivši da su te vrijednosti i danas prisutne u mladim generacijama Hrvata. Prema njegovim riječima, „sloboda nije poklon, ona je plaćena krvlju“, čime je ponovio ideju da su ratne operacije iz 1995. godine bile legitimne i opravdane iz perspektive hrvatske države.
Među govornicima su bili i general Ante Gotovina, simbol hrvatske vojne pobjede, kao i Vladimir Šoljić, bivši ministar odbrane nelegalne paradržave Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Gotovina je govorio o vojnim aspektima operacije „Južni potez“, opisujući je kao strateški uspjeh koji je donio mir i slobodu. Šoljić je, s druge strane, nastupio u revizionističkom tonu, govoreći o Herceg-Bosni kao „povijesnom izrazu težnji hrvatskog naroda u BiH“, što je dodatno potvrdilo političku poruku cijelog događaja.
Operacija „Južni potez“, koja je bila zajednička akcija Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, odigrala se u septembru 1995. godine i predstavljala je ključni korak prema vojnom porazu Vojske Republike Srpske, neposredno prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Međutim, prema presudama Haškog tribunala, ove akcije su istovremeno imale elemente udruženog zločinačkog poduhvata, budući da su uključivale prisilna protjerivanja, zločine nad civilima i etničko čišćenje bošnjačkog stanovništva u zapadnoj Bosni. Uprkos tome, na akademiji se o tim aspektima rata nije govorilo – fokus je bio isključivo na vojnoj „pobjedi“ i zajedničkom identitetu.
U govoru Lidije Bradare prepoznatljivo je nekoliko ključnih poruka:
-
naglasak na zajedništvu hrvatskog naroda bez obzira na granice,
-
afirmacija ratnih operacija kao simbola hrabrosti i nacionalnog ponosa,
-
te poziv na očuvanje narativa o jedinstvenom Domovinskom ratu.
No, upravo taj narativ je ono što u Bosni i Hercegovini izaziva zabrinutost, jer implicira brisanje granice između legalne odbrane Hrvatske i agresije na BiH, što je međunarodno potvrđeno kroz brojne presude i dokumente.
Zaključno, akademija u Splitu bila je više od obične komemoracije – predstavljala je političku poruku o povezanosti Hrvatske i dijela bosanskohercegovačkih Hrvata kroz zajednički ratni identitet. Iako su organizatori željeli istaknuti vrijednosti hrabrosti i zajedništva, govor Lidije Bradare otvorio je raspravu o interpretaciji prošlosti i granici između sjećanja i političkog instrumentaliziranja historije. Jedan narod, jedan rat i isti san – rečenica koja je izazvala najviše reakcija, postala je simbol šireg pitanja: koliko zajedničko sjećanje može biti iskreno ako se temelji na različitim tumačenjima istine?