Lamija i Mirza, mladi par koji je nedavno uplovio u bračne vode, suočili su se s nevjerojatnom tragedijom koja je promijenila njihov život iz temelja. Prije samo nekoliko mjeseci, Lamija Haračić-Maslo preselila se iz Stoca u Jablanicu kako bi započela zajednički život s Mirzom. Međutim, životne nade i snovi koje su gradili zajedno uništeni su u smrtonosnim poplavama koje su zadesile njihov dom.
Lamijina priča počinje u trenutku kada je voda iznenada preplavila njihovu kuću, donoseći sa sobom smrtonosnu prijetnju. Dok su se pokušavali spasiti, Lamija se suočila s teškim okolnostima koje su je dovele na rub smrti. “Odjednom je iz spavaće sobe ogromna bujica krenula na nas”, prisjetila se Lamija. “Pokupila nas je. Udarali su me zidovi. Kuća se rušila na mene. Osjećala sam da gubim dah i da sam smrskana.” U tom teškom trenutku, Lamija se oslonila na svoju vjeru i nadu, koja joj je pružila snagu da izdrži.
Nakon što je voda počela popuštati, uspjela je pronaći lim i isplivati na površinu. “Sačuvala sam se od nove bujice. Sačekala sam par minuta dok je to prošlo. Okrenula sam se oko sebe i ničega nije bilo. Nigdje nikoga”, opisuje dalje Lamija. “Padala je jaka kiša. Tražila sam supruga.” Taj trenutak panike i straha bio je izuzetno emotivan, ali Bog joj je, kako kaže, poslao znak u obliku lampi koje su se pojavljivale u daljini, dajući joj nadu da nije sama.
Iako je Lamija uspjela pobjeći od bujice, to nije značilo da je njen put bio lak. Nakon što je pronašla malo svjetlo koje je blistalo kroz prozor kuće svoje prijateljice, bila je dočekana s neizmjernim strahom i brigom. “Nisu mogli da me prepoznaju. Rekla sam im da me spase i da se gore dešava katastrofa.” Suprug njene prijateljice odmah je otišao tražiti Mirzu, a Lamija je čekala s neizvjesnošću u srcu.
Srećom, Mirza je pronađen i njihova sreća se ponovno vratila. “Bila sam sretna što smo živi. Bog me je spasio. Čitavo jutro sam se zahvaljivala Bogu. To je bilo čudo”, izjavila je Lamija, u svom srcu noseći zahvalnost za novi početak nakon ogromne tragedije.
Ova potresna priča o preživljavanju ne govori samo o fizičkoj borbi protiv prirodne katastrofe, već i o emocionalnoj snazi koju ljudi razvijaju u trenucima najveće neizvjesnosti. Lamijina vjera i nada postale su njen putokaz kroz tminu, dajući joj snagu da se suoči s onim što je preostalo od njenog života. U svom iskustvu, Lamija je pokazala da i u najtežim trenucima, ljubav, vjera i podrška mogu osigurati izlaz iz mraka.
Priča Lamije i Mirze ostavlja snažan utisak, podsjećajući nas na vrijednost života, otpornosti i važnost međusobne podrške. U svijetu gdje priroda može biti nemilosrdna, ljudska povezanost i snaga vjere ostaju temelj za preživljavanje i ponovni uspon prenosi hayat
