Na lokalitetu bivšeg logora Trnopolje kod Prijedora danas je, s početkom u 10.00 sati, obilježena 33. godišnjica od formiranja logora i stradanja nevino zatočenih civila tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine. Komemoraciju su organizovali Savez logoraša u BiH, Regionalni savez udruženja logoraša regije Banja Luka, Udruženje logoraša “Prijedor ‘92” i Udruženje logoraša Kozarac.
Prisutni su odali počast žrtvama kroz prigodan program i obilazak mjesta bivšeg logora, u znak trajnog sjećanja na više od 23.000 civila – većinom žena, djece i starijih osoba – koji su prošli kroz ovaj logor, jedan od najvećih na prostoru bivše Jugoslavije. Trnopolje je formirano 26. maja 1992. godine odlukom tadašnjeg Kriznog štaba opštine Prijedor, a prvi zatočenici dovedeni su iz Kozarca, neposredno nakon okupacije tog područja.
Britanski novinari su 5. augusta 1992. godine otkrili logor i snimili potresne prizore izgladnjelih i zlostavljanih logoraša iza žice. Te snimke, među kojima je i čuvena fotografija Fikreta Alića, obišle su svijet i korištene su kao ključni dokazi na suđenjima za ratne zločine. Fikret Alić, čije izmučeno tijelo postaje simbol stradanja u BiH, i danas vodi pravnu borbu za priznanje statusa žrtve torture, a Vrhovni sud RS nedavno je ukinuo raniju presudu i naložio novo razmatranje njegovog zahtjeva.
U izvještajima Ujedinjenih nacija o logoru Trnopolje navodi se da su ubistva, mučenja, silovanja i svakodnevno maltretiranje bili uobičajeni. Mnogi zatočenici su odvođeni noću, često bez povratka, dok su preživjeli svjedočili o prisilnom zakopavanju ubijenih civila u blizini logora.
Logorom je upravljao Slobodan Kuruzović, a čuvali su ga naoružani stražari. Trnopolje je zajedno s Omarskom i Keratermom postao sinonim za sistematsko etničko čišćenje i zločine protiv čovječnosti počinjene na području Prijedora, gdje je kroz logore prošlo više od 31.000 bošnjačkih i hrvatskih civila.
Tokom današnje komemoracije organizatori su posebno ukazali na nedovoljnu institucionalnu podršku bivšim logorašima i na potrebu pravne i društvene rehabilitacije žrtava. Posebno je istaknuta i važnost nedavne presude Suda BiH kojom je prvi put osuđena osoba zbog negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, što se smatra prekretnicom u borbi za istinu i pravdu prenosi hayat
Poruka sa ovog mjesta zločina, gdje su patili nevini civili, ostaje jasna i snažna:
“Nema pomirenja bez istine, niti budućnosti bez pravde. Da se ne zaboravi – da se ne ponovi.”
