Reakcije na djelovanje visokog predstavnika Christiana Schmidta ne jenjavaju, a među najglasnijim kritičarima njegovih posljednjih odluka našao se i Staša Košarac, zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Njegov javni istup dodatno je zaoštrio već napetu političku atmosferu, posebno kada je riječ o odnosima između entiteta i međunarodne zajednice.
Košarac je oštro reagovao na Schmidtovo donošenje odluka koje se tiču naplate duga firmi Viadukt i izborne reforme, ocijenivši da se time krše osnovni principi demokratije i vladavine prava u BiH. Po njegovom mišljenju, Schmidtova nametanja ne samo da podrivaju postojeći ustavni poredak, već i degradiraju institucionalni suverenitet zemlje. Ističe da se na taj način BiH prikazuje kao država bez stvarne nezavisnosti, čime se, kako tvrdi, potvrđuje njen status kao klasičnog protektorata.
Njegove optužbe posebno su se fokusirale na nekoliko ključnih pitanja:
-
Nametnuta rješenja o naplati duga slovenačkoj firmi Viadukt – gdje se teret isključivo prenosi na Republiku Srpsku, mimo saglasnosti njenih institucija;
-
Izmjene izbornog zakonodavstva, koje Schmidt sprovodi bez prethodnog dogovora s domaćim političkim akterima;
-
Nelegitimnost funkcije visokog predstavnika, jer, prema Košarcu, Schmidt nije dobio odgovarajuću saglasnost Savjeta bezbjednosti UN-a.
U svojoj izjavi za javnost, Košarac nije krio svoje nezadovoljstvo. Odluke koje se nameću bez unutrašnjeg političkog konsenzusa, smatra on, predstavljaju ozbiljan udar na suštinske temelje dejtonske BiH. Takav način djelovanja nazvao je autoritarnošću koja ne može dovesti do dugoročne stabilnosti, već upravo suprotno – do dubokih političkih kriza.
Posebno je naglasio da:
-
Republika Srpska odbacuje Schmidtove odluke kao nevažeće, jer on, prema tumačenju vlasti RS-a, nema međunarodni legitimitet;
-
Svaki pokušaj nametanja pravila bez dijaloga vidi se kao napad na entitetsku autonomiju;
-
Schmidt djeluje kao kolonijalni upravnik, a ne kao neutralni posrednik u političkim procesima.
Košarac je otišao i korak dalje, nazvavši Schmidta “nepopravljivim političkim zlom”, koje, po njegovim riječima, šteti ne samo Republici Srpskoj, nego i cijeloj BiH. U tom kontekstu je ukazao na štetne posljedice koje bi Schmidtovo djelovanje moglo izazvati, upozoravajući da će ono dodatno produbiti nepovjerenje među narodima i političkim zajednicama unutar zemlje.
Kao jedan od najkontroverznijih momenata u svojoj izjavi, Košarac je kritikovao i domaće političke aktere koji podržavaju Schmidta. Tu je prvenstveno mislio na političke stranke iz Federacije BiH, posebno bošnjačke političke strukture, ali i opozicione snage unutar same Republike Srpske. Smatra da je zabrinjavajuće što dio domaćih političara podržava mjere koje su, kako tvrdi, usmjerene protiv vlastitog naroda.
U tom smislu istakao je sljedeće tvrdnje:
-
Postoje politički akteri koji, svjesno ili nesvjesno, učestvuju u urušavanju entitetske i državne strukture;
-
Oni koji podržavaju Schmidta doprinose destabilizaciji zemlje;
-
Umjesto konstruktivnog dijaloga, uvodi se praksa jednostranih poteza koji mogu imati dugoročne posljedice po mir i suživot.
Košarac je zaključio svoju izjavu snažnom porukom da Republika Srpska neće odstupiti od svojih ustavnih i političkih prava. Poručio je da je odlučnost građana i institucija RS-a čvrsta kada je u pitanju odbrana njihovog položaja u okviru dejtonskog ustavnog sistema.
Prema njegovom mišljenju, sve što se trenutno dešava pokazuje da se u BiH vodi borba između onih koji žele centralizovanu državu pod međunarodnim tutorstvom i onih koji se zalažu za dosljednu primjenu Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je, kako ističe, jasno definisao ulogu entiteta.
Bosna i Hercegovina ne može opstati na osnovu nametnutih rješenja i ignorisanja unutrašnjeg političkog dogovora, podvukao je Košarac. U njegovoj viziji, jedini put ka stabilnoj budućnosti jeste povratak dosljednoj primjeni Ustava i dejtonskih načela, uz puno uvažavanje volje naroda i ravnopravnosti entiteta.
Ovaj istup Košarca još jednom oslikava duboku podjelu među političkim akterima u BiH, kao i nesuglasice oko legitimnosti i uloge međunarodne zajednice. Dok jedni Schmidta vide kao neophodnog regulatora haotične političke scene, drugi ga doživljavaju kao simbol institucionalnog nasilja nad jednim dijelom zemlje. S obzirom na ovako oštre riječi i optužbe, teško je očekivati brzo približavanje stavova među glavnim akterima.
