Rad Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, kojim upravlja Elmedin Konaković, našao se pod ozbiljnim povećalom nakon što je Ured za reviziju institucija BiH objavio izvještaj za 2024. godinu. Dokument, koji bi trebao biti odraz zakonitog i odgovornog rukovođenja državnim institucijama, ukazuje na niz nepravilnosti u finansijskom poslovanju, zapošljavanju i upravljanju donatorskim sredstvima. Posebno je naglašena potreba za povećanjem transparentnosti u procesu zapošljavanja, kao i usklađivanje finansijskih procedura s važećim zakonima.
Jedna od centralnih tačaka u izvještaju odnosi se na nepravilno evidentiranje i upravljanje donacijama, što predstavlja ozbiljno kršenje fiskalnih propisa. Naime, Ministarstvo je tokom 2024. godine evidentiralo prihod od 175.726 KM, a donacija je bila povezana s aktivnostima Ambasade BiH u Kuvajtu. Donirana sredstva, u iznosu od 30.000 kuvajtskih dinara (oko 90.195 eura), uplaćena su direktno na redovan račun ambasade, mimo propisanog donatorskog računa, čime je prekršena zakonska procedura o prijemu i evidentiranju sredstava u javnom sektoru.
Revizorski izvještaj navodi da je Ambasada BiH u Kuvajtu obavijestila Ministarstvo o uplati 20. februara 2024. godine, ističući da je donacija došla samoinicijativno od Ministarstva vanjskih poslova Kuvajta, kao pomoć za funkcionisanje ambasade. Uz to je predloženo da se sredstva koriste prema postojećem finansijskom planu. Ipak, Ministarstvo iz Sarajeva je zatražilo hitan transfer na zvanični donatorski račun, kao i dostavu dokumentacije koja bi jasno pokazala namjenu sredstava.
Transfer je obavljen 13. marta 2024., ali i dalje nije dostavljen formalni dokument donatora o specifičnoj namjeni. Zbog toga je Ministarstvo samoinicijativno odlučilo o rasporedu i korištenju donacije, što je u suprotnosti sa zakonima i standardima finansijskog upravljanja.
Sredstva u ukupnom iznosu od 168.644 KM su raspoređena na sljedeći način:
-
56.646 KM potrošeno je na neto plaće i naknade zaposlenih,
-
41.998 KM na troškove iznajmljivanja objekata,
-
70.000 KM na kupovinu vozila.
Ovaj pristup ukazuje na samovolju u odlučivanju o javnim sredstvima, bez prethodne saglasnosti donatora, što dodatno narušava povjerenje u institucije.
Navedene finansijske nepravilnosti nisu jedine zamjerke iz izvještaja. Revizori su takođe identifikovali probleme u isplatama prekovremenog rada i troškovima reprezentacije. U nekoliko slučajeva, isplate su vršene bez potpune evidencije, što može ukazivati na zloupotrebu sredstava ili neodgovorno upravljanje budžetom.
Jedan posebno ilustrativan propust odnosi se na isplatu naknada za odsustvo povodom vjerskih praznika. U pojedinim slučajevima, uposlenicima su odobrena četiri dana odsustva, iako Zakon o radu u institucijama BiH to ne dozvoljava. Takve isplate predstavljaju direktno kršenje zakonskih odredbi.
Osim navedenog, revizorski izvještaj ponovo ističe nizak nivo transparentnosti u zapošljavanju. Iako je ova tačka u više navrata naglašena kao prioritet, praksa Ministarstva i dalje pokazuje netransparentan pristup. Nisu svi konkursi adekvatno oglašeni, a procedure zapošljavanja često se provode bez jasnog uvida u kriterije izbora i evaluacije kandidata.
U izvještaju je, između ostalog, posebno naglašeno:
-
Zapošljavanje bez dokumentacije o prethodnom iskustvu kandidata,
-
Nedovoljna kontrola konkursnih procedura,
-
Izostanak revizorskog nadzora nad evaluacijom aplikacija.
Ove primjedbe upućuju na obrazac koji se sve češće dovodi u vezu s radom Ministarstva pod vodstvom Elmedina Konakovića – obrazac koji karakterišu nezakonite procedure, ignorisanje preporuka nadzornih tijela i manjak odgovornosti u upravljanju javnim resursima.
Važno je naglasiti da je sve ovo u oštroj suprotnosti s ranijim javnim izjavama ministra Konakovića, koji je govorio o “ključnim promjenama u društvu”, najavljujući oštre mjere protiv nepotizma i zloupotrebe službenih ovlasti. Međutim, ono što dokumentuje Ured za reviziju ukazuje na stvarnost koja je u dubokom raskoraku s tim izjavama.
Zaključno, izvještaj Ureda za reviziju institucija BiH za 2024. godinu otkriva sistemske slabosti unutar Ministarstva vanjskih poslova, s naglaskom na netransparentno upravljanje sredstvima, samovolju u odlučivanju o donacijama i nedostatak odgovornosti u zapošljavanju. Umjesto reformi koje bi unaprijedile povjerenje u javni sektor, javnost svjedoči o sve dubljem ukorjenjivanju administrativnih nepravilnosti i nepoštivanju osnovnih principa javne službe. Institucije, koje bi trebale biti primjer zakonitog i odgovornog djelovanja, pretvaraju se u centre institucionalnog rasula.
