U političkom vrtlogu koji ne prestaje potresati Bosnu i Hercegovinu, posljednja razmjena optužbi i teških riječi između Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, i Elmedina Konakovića, lidera Naroda i pravde (NiP) i ministra vanjskih poslova BiH, dodatno je zaoštrila ionako napetu atmosferu. U fokusu sukoba našle su se tvrdnje o navodnim dogovorima iza zatvorenih vrata, optužbe za političku manipulaciju, te duboka sumnja u kredibilitet pravosuđa.
Naime, Dodik je u svojoj izjavi ustvrdio da je imao tajni dogovor sa Konakovićem u vezi s njegovim pojavljivanjem pred Tužilaštvom BiH. Prema njegovim riječima, taj aranžman je uključivao da Konaković “jedan dan galami, a poslije šuti”, aludirajući na navodnu političku predstavu kojom bi se javnost umirila, dok bi se u pozadini odvijao unaprijed planirani scenario.
Reakcija Elmedina Konakovića bila je brza i oštra. U svom odgovoru jasno je poručio da Dodik, kako je rekao, ulazi u završnu fazu političkog ludila, optužujući ga da pokušava lažima skrenuti pažnju sa suštine svog pravnog problema. Odbacio je sve navode o dogovoru, izjavivši da nema nikakve veze s procesom koji se vodi protiv Dodika, te da su sve njegove izjave pokušaj manipulacije i dezavuisanja javnosti.
U svojoj izjavi, Konaković je iznio i niz ozbiljnih kritika na račun Dodikovog političkog ponašanja:
Dolazak pred Sud i Tužilaštvo BiH, prema Konakoviću, označio je poniženje ne samo za Dodika, već i za cijelu strukturu političke elite RS-a.
Spomenuo je imena poput Košarca, Vulićke i Kovačevića, sugerirajući da su sada prisiljeni da javno odbacuju vlastite prethodne stavove i ponašaju se suprotno onome što su do juče tvrdili, sve zbog političkog manevra svog lidera.
Dodao je da ukoliko drugostepena presuda potvrdi Dodikovu političku eliminaciju, tada će biti jasno da je svojim pristankom na sudski proces sam sebi oduzeo mogućnost da nastavi stvarati haos i negirati legitimitet institucija BiH.
Konaković je sarkastično primijetio da bi bilo zanimljivo da se jednog dana zaista može reći da ga je on “spakovao”, iako tvrdi da s procesom nema nikakve veze.
U nastavku, Konaković se osvrnuo i na pokušaj Dodika da kroz sličan obrazac diskredituje i sutkinju Senu Uzunović, govoreći da je i s njom imao dogovor, pa čak i da je platio. Ta tvrdnja dolazi u periodu kada je Uzunović, poznata po tome što je donijela osuđujuću prvostepenu presudu protiv Dodika, već podnijela krivičnu prijavu protiv njega zbog iznošenja neistinitih informacija i pokušaja diskreditacije njenog rada.
Konaković ironično primjećuje da su svi drugi ljudi koji imaju veze s Dodikovim slučajem za njega “u redu”, dok su samo on i Uzunović navodno bili u dogovoru s njim. Time želi ukazati na apsurdnost Dodikovih tvrdnji, koje se, prema njegovom tumačenju, koriste isključivo u svrhu opravdanja i izazivanja konfuzije u javnosti.
U zaključnom dijelu svoje izjave, Konaković je posebno naglasio značaj predstojeće drugostepene presude Dodiku. Po njegovim riječima, ona će biti jasan pokazatelj da li u BiH pravosuđe zaista funkcioniše ili se društvo nalazi u stanju potpune anarhije, gdje određeni pojedinci uživaju status nedodirljivih.
Ova poruka je direktan apel pravosudnim institucijama da održe integritet, kao i poziv javnosti da ne pristaje na pokušaje zamjene teza i stvaranja lažnih narativa koji su, prema Konakoviću, Dodikov osnovni politički alat.
U širem kontekstu, ovaj sukob nije samo lična polemika između dva politička lidera. On reflektuje:
Duboku polarizaciju političke scene u BiH
Nepovjerenje u pravosudni sistem, koje dodatno podriva politička instrumentalizacija sudskih procesa
Krhkost institucionalnog poretka, gdje lične izjave i međusobne optužbe mogu značajno uticati na javnu percepciju o funkcionisanju države
Dodikovo ponašanje, kako ga vidi Konaković, pokazuje ozbiljan politički gubitak kontrole, a njegovo konstantno prizivanje “dogovora” s protivnicima koristi se kao način da se u očima njegovih birača održi privid da i dalje uprkos svemu, ima sve pod kontrolom.
S druge strane, Konakovićeva reakcija se može tumačiti kao pokušaj da očuva politički i institucionalni kredibilitet u očima javnosti, te da pošalje poruku da se pravna država ne smije povući pred pritiscima i političkim manipulacijama.
Bez obzira na konačan ishod pravnog postupka, jasno je da će se politički i medijski rat između Dodika i njegovih oponenata nastaviti, ostavljajući građanima sve manje prostora za nadu u racionalan i stabilan institucionalni dijalog.
