Elmedin Konaković, aktuelni ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, u nedavnom je obraćanju izrazio duboku zabrinutost oko pravne situacije koja okružuje Milorada Dodika, jednog od najuticajnijih političara u zemlji. On je upozorio na mogućnost da je između Dodika i pravosudnih institucija BiH postignut dogovor vezan za drugostepenu presudu, što bi, po njegovim riječima, predstavljalo najveći skandal u poslijeratnoj historiji Bosne i Hercegovine i uvelo bi zemlju u stanje potpune anarhije.
U svom obraćanju, Konaković je posebno istakao kako je neophodno ispitati ulogu posrednika koji je, prema njegovim sumnjama, mogao biti ključni faktor u organizovanju Dodikove “dobrovoljne predaje” pravosuđu. Prema njegovim riječima, ukoliko je došlo do nekakvog trgovinskog dogovora između Dodika i pravosuđa, gdje je on navodno pristao na saradnju prije izricanja konačne presude u zamjenu za olakšice, to bi bio direktan udar na pravni sistem i pravnu sigurnost države.
Konaković je jasno formulirao svoju zabrinutost:
-
Ukoliko je Dodikova predaja rezultat dogovora kojim bi on izbjegao strožu kaznu, onda je to potez koji bi doveo do:
-
Poništavanja pravnih procedura i pravde u Bosni i Hercegovini.
-
Potpune anarhije u političkom i pravnom sistemu zemlje.
-
Gubitka povjerenja javnosti u institucije i zakonodavstvo.
-
S druge strane, ako dogovor ne postoji, Konaković smatra da Dodik nije dovoljno promišljen, jer bi priznavanjem Suda i Tužilaštva BiH, automatski trebao prihvatiti i njihovu konačnu odluku o drugostepenoj presudi. U suprotnom, odbijanjem priznavanja pravosuđa, njegova pozicija postaje još kontradiktornija i nesigurna.
Ono što je posebno naglašeno jeste činjenica da ovakva situacija nema samo pravne, nego i ozbiljne političke implikacije. Konaković upozorava da bi, ukoliko se pokaže da je pravosuđe prihvatilo dogovor koji je izmakao od zakonskih okvira, to značilo ne samo urušavanje pravosudnog sistema, već i početak razdoblja bez jasnih pravila i redova u državi. On je, naime, istakao da bi u tom slučaju bilo bespredmetno govoriti o zakonima, diplomatiji i drugim elementima državnog funkcionisanja.
Pored toga, ministar je pozvao javnost i medije da svakodnevno prate ovu situaciju, naglašavajući važnost stalnog pritiska i pažnje na ovaj slučaj. Smatra da je upravo javna kontrola i transparentnost ključna u sprečavanju potencijalnih zloupotreba i osiguravanju pravde.
Ukratko, ključne teze iz Konakovićevog obraćanja mogu se sažeti u sljedeće tačke:
-
Mogućnost dogovora između Dodika i pravosuđa predstavlja najveći skandal u BiH nakon rata.
-
Postoji sumnja da je neko vršio posredovanje u ovom procesu, a identitet tog posrednika treba biti istražen.
-
Ako je dogovor o “dobrovoljnoj predaji” uslovljen izbjegavanjem strože pravne kazne, to bi bilo neprihvatljivo i dovelo bi do pravnog haosa.
-
Ukoliko dogovora nema, Dodik je u kontradikciji, jer priznaje pravosuđe samo djelomično.
-
Javnost mora pratiti i zahtijevati transparentnost u cijelom procesu.
Ova izjava ministra vanjskih poslova jasno reflektira trenutnu napetost i neizvjesnost u političkom i pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, gdje se uloga pojedinaca i institucija suočava sa velikim pritiscima i dilema. Konakovićev apel ukazuje na potrebu za čvršćim institucijama koje će biti otporne na političke manipulacije, ali i za aktivnim građanskim nadzorom koji će osigurati da pravda u ovoj zemlji zaista bude jednaka za sve.
Zaključno, ova situacija sa Miloradom Dodikom i njegovim odnosom prema pravosuđu BiH ilustrira koliko je kompleksno i krhko stanje pravnog sistema u zemlji, te koliko je važno da svi akteri, bilo politički ili pravosudni, djeluju u skladu sa zakonom i u interesu građana, kako bi se izbjegle daljnje političke i pravne krize koje mogu imati dugoročne negativne posljedice po stabilnost i budućnost Bosne i Hercegovine.
Važno je naglasiti da ovakve tenzije između politike i pravosuđa ne ugrožavaju samo institucionalni integritet Bosne i Hercegovine, već i samu vjeru građana u pravdu i zakon. Dugoročne posljedice ovakvih skandala mogu se ogledati u porastu političke polarizacije, slabljenju državnih kapaciteta i potencijalnom povećanju društvenih podjela. Zato je ključno da pravosudni sistem ostane nezavisan i da se svaki oblik pritiska ili dogovora van zakonskih okvira promptno istraži i sankcioniše, kako bi se sačuvala stabilnost i vladavina prava u zemlji. Bez ovoga, perspektiva Bosne i Hercegovine kao funkcionalne države i pravne zajednice postaje izuzetno neizvjesna.
