U posljednjim dešavanjima vezanim za pravosudne procese protiv visokih političkih zvaničnika Republike Srpske, otvara se novo poglavlje koje dodatno komplikuje već zategnute političko-pravne odnose u Bosni i Hercegovini. Informacija da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podnijelo prijedlog za ukidanje pritvora dvojici istaknutih lidera – Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću – izazvala je brojne reakcije i spekulacije u javnosti. Prema dostupnim informacijama, Sud BiH će u toku dana održati ročište na kojem će razmotriti ovaj prijedlog.
Slučaj nije izolovan, već se nastavlja na ranije događaje koji su kulminirali podizanjem optužnica protiv niza političkih lidera Republike Srpske, uključujući i Milorada Dodika, aktuelnog predsjednika entiteta. Iako su prethodno za Stevandićem i Viškovićem, kao i za Dodikom, bile raspisane centralne potjernice zbog njihovog neodazivanja na pozive Tužilaštva, čini se da su se karte počele preslagivati na način koji mnogi tumače kao pokušaj političke neutralizacije pravosudnih procesa.
U nastavku slijedi detaljna razrada ključnih tačaka ovog pravosudno-političkog slučaja.
Prije svega, važno je napomenuti da su Stevandić, predsjednik Narodne skupštine RS, i Višković, premijer entiteta, zajedno s Dodikom osumnjičeni za napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Ovo je jedno od najtežih krivičnih djela u kontekstu političke odgovornosti, jer direktno dovodi u pitanje integritet i funkcionalnost države. Njihovo nepojavljivanje pred pravosudnim organima dovelo je do raspisivanja potjernica, što je dodatno eskaliralo tenzije u zemlji.
Međutim, prema informacijama koje su isplivale u javnost, Tužilaštvo sada traži da se pritvor ovim licima zamijeni blažim mjerama zabrane. Ovo je praktično isti scenario koji se već dogodio u slučaju Milorada Dodika – on je pod nerazjašnjenim okolnostima dao iskaz u Tužilaštvu, nakon čega je pritvor ukinut, a potjernica povučena.
Postavlja se pitanje: da li je riječ o pravnoj proceduri ili o svojevrsnoj političkoj nagodbi?
Kontekst cijelog slučaja otkriva nekoliko važnih momenata:
-
Politička dimenzija procesa: Očigledno je da se sudski procesi protiv lidera RS odvijaju u atmosferi političkog pritiska i pod pažnjom domaće i međunarodne javnosti.
-
Selektivna primjena pravde: Dok se običnim građanima pritvor često određuje i za znatno lakša djela, u ovom slučaju se visokopozicioniranim političarima omogućava da izbjegnu pritvor uz moguće simbolične mjere zabrane.
-
Nepovjerenje javnosti: Reakcije građana i analitičara ukazuju na rašireno mišljenje da se pravda primjenjuje selektivno, što dodatno urušava povjerenje u institucije.
Prema informacijama sa terena, očekuje se da Sud BiH prihvati prijedlog Tužilaštva, čime bi Stevandić i Višković, poput Dodika, izbjegli boravak u pritvorskim prostorijama. Mjere zabrane koje bi eventualno bile izrečene mogle bi uključivati:
-
Zabranu napuštanja teritorije BiH bez odobrenja suda
-
Obavezno javljanje u nadležnu policijsku stanicu u redovnim intervalima
-
Zabranu kontaktiranja sa svjedocima ili drugim osumnjičenima u postupku
Ova praksa otvara široki prostor za kritiku, jer mnogi pravnici smatraju da bi institucionalna dosljednost zahtijevala ravnopravan tretman svih osumnjičenih, bez obzira na njihov politički status.
Pored toga, značajno je istaći da se cijeli proces odvija u atmosferi u kojoj se pojačano govori o kolektivnoj amnestiji političkog vrha RS. Takva percepcija može imati dugoročne posljedice ne samo po domaće pravosuđe, već i po međunarodni položaj BiH. Upravni i diplomatski faktori već duže vrijeme insistiraju na vladavini prava i nezavisnosti pravosuđa, ali aktuelni slučajevi jasno ukazuju da je realnost daleko složenija.
Zaključno, iako se sve odvija formalno u okvirima zakona, javnost sve više stiče utisak da su pravila prilagođena interesima političkih elita. Ukidanje pritvora visokim zvaničnicima RS – i to u kratkom roku, bez jasnog obrazloženja zašto su prethodne mjere bile neophodne – baca sjenu na kredibilitet pravosudnog sistema.
Ostaje da se vidi da li će Sud BiH prihvatiti prijedlog Tužilaštva, ali jedno je već sada jasno: pravosudne institucije se nalaze pred ozbiljnim izazovima, a svaki naredni korak u ovom slučaju biće pod lupom kako domaće, tako i međunarodne javnosti.
U konačnici, razvoj ovog slučaja ne može se posmatrati izolovano od šire političke slike u Bosni i Hercegovini. Postupci pravosudnih institucija prema nosiocima najviših funkcija u entitetima direktno utiču na percepciju vladavine prava u zemlji. Ukoliko se stvori praksa da politički vrh uživa neformalni imunitet kroz administrativne odluke i proceduralne manevre, BiH bi se mogla suočiti s još većom pravnom nesigurnošću i dubokom institucionalnom krizom. Zbog toga je od izuzetne važnosti da svaki korak pravosuđa bude transparentan, argumentovan i vođen isključivo zakonima, a ne političkim interesima ili pritisima. Samo na taj način može se sačuvati povjerenje građana i očuvati minimalna stabilnost u već krhkom državnom sistemu.
