Propis vraćanja duga za umrle osobe
Pitanje: Da li čovjek mora namiriti dugove svojih roditelja nakon njihove smrti?
Odgovor:
Općenito, osoba nije dužna vraćati dugove svojih roditelja, bilo za vrijeme njihovog života ili nakon njihove smrti, osim ako nije direktno uzrokovala taj dug ili pristala na njegovo vraćanje. Primjeri uključuju situacije kada osoba zamoli roditelja da posudi novac od nekoga, ili kada roditelj uzme dug kako bi sinu izgradio kuću, omogućio obrazovanje ili ženidbu, uz saznanje i pristanak sina na vraćanje tog duga.
Ovo pravilo potkrepljuje hadis kojeg prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada bi se ljudima dalo ono što traže, bilo bi onih koji bi tražili imetke i živote drugih. Međutim, onaj koji traži dužan je podnijeti dokaz, a onaj koji poriče, zakletvu.” (El-Bejheki, Es-Sunenus-sagir, 3386)
Na temelju ovog hadisa, učenjaci su uspostavili pravilo: “El-Aslu beraetuz-zimmeh” (الأَصْلُ بَراءَةُ الذِمَّةِ), što znači da je osnovno pravilo da osoba nije dužna ispuniti određenu obavezu ili vratiti nečije pravo dok se ne dokaže suprotno. Dakle, osoba nije dužnik dok se ne potvrdi drugačije, što vrijedi i za dugove roditelja. Ako osoba nije uzela niti prihvatila te dugove, zašto bi onda bila odgovorna za nešto što nije učinila? Ovo potvrđuju i riječi Uzvišenog: “I nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi.” (Kur’an, Fatir, 18), što znači da niko neće biti odgovoran za tuđa djela ili dugove.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, također kaže: “Vraćanje dugova umrlog nije obaveza njegovih nasljednika, već se oni moraju namiriti iz njegove ostavštine prije nego se podijeli među nasljednicima.” (Minhadžus-sunnneh, 5/232)
Ipak, iako nije obavezno, nema sumnje da je pohvalno i znak dobrote da osoba izmiri dugove svojih roditelja nakon njihove smrti, ako je u mogućnosti to učiniti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Duša vjernika će, zbog duga, biti zatočena sve dok se on ne izmiri.” (Tirmizi, 1078). Koji bi čovjek htio da duše njegovih roditelja budu zatočene zbog njihovih dugova, a on može da ih izmiri?
Od Ebu Usejda Malika b. Rebi’a Es-Sa’idija, radijellahu anhu, prenosi se da je kazao: “Dok smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, dođe mu neki čovjek iz plemena Benu Seleme i upita: ‘Allahov Poslaniče, je li ostalo nešto od dobročinstva koje bih mogao činiti roditeljima nakon njihove smrti?’ ‘Da,’ – odgovori Poslanik – ‘upućuj dovu za njih, moli Allaha da im oprosti grijehe, izvrši oporuku koju su ostavili, održavaj vezu sa rodbinom koja se samo zbog njih dvoje održava i počasti njihove prijatelje.'” (Ebu Davud, 5142; Ibn Madže, 3664; Hakim, El-Mustedrak, 7260)
Ako je izvršavanje oporuke koju su roditelji ostavili znak dobročinstva, onda je vraćanje njihovog duga još veći čin dobročinstva i dužnosti. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Emir Krčo
Bilješke:
- Hadis je hasen, bilježi ga El-Bejheki u “Es-Sunenus-sagir” (3386).
- El-Vedžiz fi šerhil-kavai’dil-fikhijje, autor: dr. Abdul-Karim Zejdan, rahimehullah.
- Kur’an, Fatir, 18.
- Minhadžus-sunnneh, 5/232.
- Tirmizi, 1078, hadis je sahih.
- Ebu Davud, 5142; Ibn Madže, 3664; Hakim, El-Mustedrak, 7260
